Slavni slikar Salvador Dali cijelog života vjerovao je u svoju posebnost koju je po njegovom mišljenju jedino umjela razumjeti njegova voljena Gala nakon čije smrti je dva puta pokušao samoubojstvo
Jedan od najvećih slikara prošlog stoljeća koji je pomicao granice kako u umjetnosti, tako iu životu, Salvador Dalí, za neke je bio živi genije, dok su ga drugi smatrali poremećenim ekscentrikom čija djela ne vrijede ni pet para. Mada su ga španjolski likovni kritičari uvijek smatrali za nadobudnog i netalentovanog šarlatana, popularnost i prodajna cijena njegovih djela neprestano su rasli. Danas, dvadeset jednu godinu otkako je umro, svjetski sakupljači plaćaju milijune i milijune dolara kako bi u svojoj kolekciji imali bar jednu Dalijevu sliku, a poklonici njegove umjetnosti prvi put će imati priliku vidjeti dio njegovu izložbu Božanstveni svjetovi iu beogradskom Muzeju 25. maj, koja će biti postavljena od 2. rujna. Ovaj umjetnik rođen je 11. svibnja 1904. godine kao Salvador Domingo Felipe Hakinto Dali u malom mjestu Figerasa, kao sin odvjetnika i bankarskog službenika Salvadora i domaćice Felipe Feres. Oni su devet mjeseci prije slikarevog rođenja sahranili svog prvog sina koji se također zvao Salvador.
– Duboko vjerujem da sam ja reinkarnacija svog brata koji je umro onog dana kada je moja majka zatrudnjela. Nas dvojica smo isti, kao dvije kapljice rose. On je bio prva verzija mene koja nije uspjela poživi – objašnjavao je kasnije slavni umjetnik.
Čovjek koji je po mišljenju mnogih napravio najgenijalnija umjetnička djela svoje djetinjstvo pamtio je po druženju s mlađom sestrom Ana Marijom koja mu je godinama bila jedini ženski model. Sa deset godina počeo je pohađati satove slikarstva pokazujući svima svoj neosporivi talent, a kasnije je upisao i slikarsku akademiju u Madridu. Međutim, činjenica da mu škola nikada nije išla i da je uvijek bio buntovnog karaktera, učinila je da je nikad ne završi.
– Nikada nisam mogao shvatiti da u jednoj takvoj kvaziustanovi rade ljudi koji imaju mnogo manje talenta nego ja, i da oni ocjenjuju moj rad. Budalaštine! Nisam htio da im crtkam neke mrtve prirode koje su sramotne i koje svatko može učiniti. Sramotno! Pokazao sam svoj otpor prema tom jadnom načinu tretiranja umjetnosti i tih uzvišenih osjećanja i ekstaze koju svaki umjetnik treba osjetiti dok slika, i na kraju su mi zabranili da dolazim na satove – pričao je Salvador koji nikada nije zaboravio dan kada mu je umrla majka, a za što je vrlo otvoreno krivio režim i svog oca koji po njegovim riječima nije umio da joj pruži dovoljno ljubavi.
– Moj otac je strašan čovjek, i stid me je što me je napravio. Nečuveno je koliko ima uzak pogled na svijet. Samo šuti i nikada se ne buni. On je vjerojatno i ubio moju majku koja pored njega nije osjećala nimalo strasti – pričao je Dali koji je svoju prvu samostalnu izložbu imao u Barceloni 1925. godine.
Godinu dana prije svoje prve izložbe uhićen je zbog sumnjivih političkih uvjerenja, ali mu boravak u zatvoru tada nije predstavljao nikakav problem jer, kako je govorio, u to vrijeme bio je zaljubljen u sve i to ga je održavalo u životu. Četiri godine od svoje prve izložbe upoznao je Ruskinju Elenu Ivanovu Daikonovu Galu, svoju muzu i nepresušnu inspiraciju, s kojom je ostao do kraja života. Ova dama potpuno je promijenila njegov svijet, au nju se zaljubio kao u biće koje mu je uvijek pružalo ruku da se izvuče iz raznih čudnih stanja koja su počela sve češće ga obuzimaju.
– Čim sam je vidio, osjetio sam da je ona moj prijatelj. Na naš prvi sastanak otišao sam namazan kozijim izmetom, imajući na umu da ćemo, ako me takvog primi kod sebe, to značiti da ćemo dugo biti zajedno. Iako sam bazdeo na stajsko gnojivo, njoj to nije bilo bitno – prepričavao je Dali koji po tvrdnjama njihovih bliskih prijatelja nikada nije konzumirao brak u pravom smislu te riječi, već je svojoj izabranici plaćao muške prostitutke kako bi je seksualno zadovoljavali.
– Naša veza nije bila seksualna jer je takav odnos rezerviran za bića niže rase koji se zadovoljavaju malim stvarima – kratko je jednom prokomentirao svoj seksualni život slavni umjetnik.
Iste godine kada je upoznao svoju idealnu polovicu, kako je sam nazivao svoju Galu, njegov otac riješio je da ga se javno odrekne preko novina iz nekoliko razloga. Prvo, često je provodio noći u zatvoru što je utjecalo na reputaciju njegovog oca, drugo, otkako mu je majka umrla nije želio da mu se obraća sa gospodine ili tata, već sa svinjo, i treće, u jednom intervjuu nakon izložbe koju je održao u Londonu izjavio je kako u slobodno vrijeme mokri i pljuje po portretu svoje pokojne majke.
– Taj moj otac je jedna velika svinja! Jednom, dok sam još studirao, dao mi je ogromnu svotu novca kako bih prestao slikam, a ja sam sve to razdijelio prolaznicama. Potom sam otišao kod njega na posao, gledao ga i masturbirao, a kada sam bacio svoj ejakulat na njega više mu nisam ništa dugovao. Nikada se nismo slagali, on nije umio da se posvađa s nekim, niti je znao vikne. On nije ni osoba i ne zaslužuje živjeti – rekao je Dali.
Početkom 1934. godine, Salvador i Gala vjenčali su se na malom građanskom vjenčanju, a dvadeset četiri godine kasnije učinili su to iu katoličkoj crkvi. Da je Gala centar njegovog svijeta i da je nikada nije prevario, a ni pomislio na to, pokazuje činjenica da se sve do njezine smrti nisu nijednom razdvojili. Uoči samog početka Drugog svjetskog rata ponašali su se kao da se to nikada neće dogoditi, putovali su po Europi i skretali pažnju javnosti s pravih problema na sebe. Često su šetali ulicama Madrida, Pariza i Londona obučeni u najrazličitije kostime, a ona je ponekad bila i gola, čime su pokazivali otpor prema svim stvarima koje su obični građani smatrali normalnim.
– Najsretniji sam kada sam sa svojom Gaalom i kad masturbiram, to su dvije stvari zbog kojih je ovaj ogavan svijet ipak divan. Samo Gala i masturbacija pomažu mi da slikam i pišem, ništa drugo. Ona je prepametna i potpuno me razumije. Koža joj nije zategnuta, starija je od mene jedanaest godina, ponekad mi je vrlo ružna, ali je ipak volim. Sad ovdje, sutra tamo, kada umremo, i kada nas ne bude bilo, zauvijek ćemo se držati za ruke – opisivao je Dali.
Kada se prvi put začula sirena koja je označila početak rata u Europi, Salvador i Gala odselili su se u Ameriku gdje su proveli narednih osam godina. Iako su ga u obećanoj zemlji dočekali kao samog Boga, slavni slikar nikada nije volio Sjedinjene Države. Tijekom svog boravka u Americi nije mnogo slikao, već je samo pisao i tada je nastao scenarij za njegov film Moontide kao i autobiografija Tajni život Salvadora Dalija u kojoj je otkrio da je sterilan. Godine 1947. Dali i njegova supruga otišli su u Francusku, a potom su se vratili u Španjolsku u kojoj su ostali živjeti do kraja života. Tijekom boravka u Francuskoj Dali je riješio da postane katolik pa je često odlazio kod Gabrijele Marije Berardi koja je istjerivao đavola iz njega.
– U trenutku sam shvatio da smo Bog i ja isti i da je Gala nastala od mog rebra, ali pošto je moja duša bila toliko umazana smradom, morao sam iz sebe da istjeram đavola zbog koga sam i sterilan – pisao je u svojoj autobiografiji Salvador.
Kada su se Dali i Gala vratili u Španjolsku, ovaj vrsni slikar počeo se bavi i drugim vidovima umjetnosti, arhitekturom, televizijskim programom, izradom nakita, pisanjem, kiparstvom … Tih godina postao je sasvim sigurno jedan od najutjecajnijih ljudi na planetu kada je riječ o umjetnosti. Poštovali su ga i polako počeli prihvaćati njegov način razmišljanja i britak jezik koji je uvijek govorio ono što su svi mislili, a nisu smjeli reći.
– Ni tada moj život nije bio kolotečina. Gala i ja radili smo mnogo. Ja sam radio, a ona mi je pokazivala grudi što mi je bila velika motivacija. Ponekad sam ih i mazio, a ponekad i sisao, to mi je bila nagrada za dobro obavljen zadatak. Obožavao sam te naše male igre, pisao sam joj i pjesme u kojima sam je mrzio i tukao i kidao s nje odjeću, grebao je i čupao, sve ono što sam želio stvarno da joj radim, a nisam mogao – govorio je Dali.
Ipak. 10. lipnja 1982. godine ovozemaljski svijet napustila je jedina osoba koju je Salvador Dalí volio. Gala je umrla u snu. Dogodilo se upravo ono što on nije želio da se dogodi, a to je da ona ode prva, a on ostane sam. Zbog ovog tragičnog gubitka, Dali je izgubio volju za životom, povukao se u sebe, a od dana kada je ona umrla prestao je piti vodu dok nije dehidrirao i završio u bolnici što su mnogi protumačili kao njegov pokušaj samoubojstva.
– Želio sam svoj um dovedem u takvo stanje da mogu pričati s njom, da se naši mikrosvijetu ponovo negdje sretnu. Kada nisam pio vodu, mogao sam je vidjeti, stajala je ispred mene tako prkosno kao što je samo ona umjela, košulja joj je bila razdrljena, a desna dojka mi se smijala gromoglasno – opisivao je Salvador svoje halucinacije.
Iste godine preselio se u dvorac Pubol, koji je kupio da bi ga podsjećao na Galinu smrt. Sve što je radio, radio je zbog toga što nije mogao podnijeti činjenicu što je njegova draga umrla prije njega. Pod nerazjašnjenim okolnostima 1984. godine Pubol se zapalio, a Dalija je sigurne smrti spasilo njegovo osoblje. I ova nezgoda okarakterizirana je kao njegov pokušaj samoubojstva. Ipak, na nagovor prijatelja vratio se živjeti u muzeju Teatro koji je sam sagradio. Poslije četiri godine teške depresije, njegovo srce prilično je oslabilo, pa je u prosincu 1988. godine hospitaliziran. Dok je ležao u bolnici u posjet mu je došao španjolski kralj Juan Karlo koji je priznao da je oduvijek bio ljubitelj njegovih djela.
– Meni i kralj dolazi na noge, lijepo sam rekao da sam ja Bog – bila je jedna od njegovih posljednjih izjava.
U siječnju 1989. godine, dok je trajala njegova omiljena predstava Tristen i Izolda, u osamdeset četvrtoj godini, prestalo je kucati srce Salvadora Dalija. U pismu koje je pisao posljednjih godina oprostio se od svega što je mrzio, a to su bili drugi ljudi, i otputovao kod svoje jedine Gale. Njihov fond pod nazivom Gala Salvador Dali i dalje radi i bavi se prodajom njegovih djela.