Krijete Li Vi To Nešto? Činjenica je da čovjek ne umije baš najbolje da imitira osmijeh. Kutovi usana se mogu podići a oči skupiti ne bi li učinak bio uvjerljiviji, ali izraz lica će i dalje podsjećati na ukočeno cerenje kakvo se vidi na većini fotografija. Ukoliko osoba nije zaista u tom trenutku vrlo dobro raspoložena, sretna i opuštena, onaj pravi iskreni osmijeh će izostati. Znanstvenici kažu da je samo jedna od deset odoba u stanju po želji precizno kontrolira vanjske orbicularis oculi – mišiće lica koji okružuju očnu duplju.
Pol Ejkmen je proveo 40 godina promatrajući pokušaje tisuća ljudi proizvesti lažni osmijeh ili neku drugu grimasu. Poj Ejkmen je profesor psihologije na Univerzitetui San Franciscu i vodeći je svjetski stručnjak kada je u pitanju ljudska mimika. Također, on je razvio izuzetnu sposobnost imitacije izraza lica koji odgovaraju različitim emocijama. Radeći na katalogiziranju više od 10.000 izraza ljudskog lica, Ejkman je savršeno uvježbao kako po potrebi i vlastitoj želji upravlja svakim od 43 mišića lica – i to pojedinačno. U stanju je čak i da naizmjenično mrda ušima – najprije jednim uhom pa drugim.
Posljednjih godina, s eskalacijom globalnog rata protiv terorizma, profesor Ajkman je naučio stotine policajaca, sudaca, radnika aerodromskog osiguranje i agenata FBI i CIA, da sa lica osumnjičenih brzo i precizno pročitaju njihove namjere. Tako je profesor psihologije postao specijalni savjetnik američkog Ministarstva obrane. Stručnjaci ovog ministrarstva trenutno razvijaju najmoderniji kompjutersku tehnologiju koja će moći istovremeno snima, skenira i analizira pokrete mišića lica.
Charles Darwin je bio uvjeren da se izrazi lica ljudi ne razlikuju bez obzira na kulturu iz koje potječu, ali su od sredine 50-tih godina XX stoljeća sociolozi počeli tvrde suprotno. Da bi otkrio tko je u pravu – Charles Darwin ili sociolozi, Ejkmen je 1967. godine otputovao na otok Papua Nova Gvineja i posjetio narod Fore ljude koji nikada ranije nisu vidjeli film, novine, TV i druge svakodnevne začine života suvremenog čovjeka. Kada im je pokazao fotografije ljudi različitih izraza lica, Fore su reagirali istovjetno kao i zapadnjaci. Primjerice, tužan izraz lica ih je naveo da pitaju je li, možda, dijete te osobe nastradalo.
Slična istraživanja drugih znanstvenika pokazala su da se izrazi lica ljudi širom naše planete mogu grubo podijeliti na šest kategorija:
TUGA: očni kapci se opuštaju dok se unutarnji kutovi obrva podižu, ili gotovo dodiruju ako je u pitanju ekstremna tuga. Kutovi usana se povijaju, a donja usna se podiže.
IZNENAĐENJE: Gornji kapci i obrve se podiži, vilica ‘pada’, a usta su otvorena.
PREZIR: Ovo je jedini izraz koji se manifestira isključivo na jednoj strani lica: polovica gornje usne je oštro podignuta uvis.
Gađenje-odvratnosti: Nos se nabire, gornja usna je podignuta, a donja isturena.
STRAH: Oči su širom otvorene, gornji kasce podignuti kao kada je osoba iznenađena, ali su obrve skupljene. Usne su razvučene vodoravno.
SREĆA: Kutovi usana se podižu u osmijeh. Kapci se zatežu, jagodice podižu, a vanjski kutovi obrva se povlače na dolje.
Da li ljudsko lice može izraziti još nešto osim ovih šest emocija pitanje je o kojem se još uvijek raspravlja. Pol Ejkmen smatra da mogu postojati specifični izrazi lica koji odražavaju zadovoljstvo, uzbuđenje, ponos, olakšanje, krivnja i stid, ali ih tek treba opisati.
Prisutni su i individualni elementi svakog izraza koji variraju ovisno o intenzitetu, a ponekad mogu potpuno izostati. Izraz blagog iznenađenja, primjerice, ukoliko se ne pomiču usne, može se vidjeti samo u očima.
Obično emeocije izazivaju određeni izraz lica, ali su istraživanja pokazala da čitav proces može funkcionirati i obrnuto: ako prisilite vlastito liceda izgleda ljutito ili tužno ostatak tijela reagira sukladno izrazom lica i počet ćete – i bez vlastite volje, osjećate tugu ili ljutnju. Izraz bijesa na licu natjerat srce da brže kuca a krvne sudove da se prošire, sve dok koža ne pocrveni. Izraz straha će učiniti da se šake najprije ohlade, dlanovi oznoje, a dlake nakostresi. Lažni izraz gađenja može vrlo lako izazvati pravu mučninu.
Ove unutarnje reakcije će potrajati ponekad pun minutu ili dulje, daleko dulje od izraza lica koji u prosjeku traje dvije do tri sekunde. Kada ljudi pokušaju da prikriju svoje emocije, izraz lica može potrajati svega 12:15 do 00:20 sekunde, dovoljno dugo da ga drugi primijete. Poslije toga, ljudi jednostavno ‘obrišu’ te mikroizraze – kao ih opisuje profesor Ejkmen. Daleko je teže ukloniti svaki trag emocija iz ljudskog glasa. Zbog toga Ejkmen savjetuje policajcima da što duže tjeraju osumnjičene da govore.
Na časovima Spol Ejkmen uči ljude od zakona ne samo da analiziraju izraze lica, već i da tumače tonalitet glasova, geste, postavljati prava pitanja i ostvare psihološku vezu s osumnjičenim. Svaoja učenicaima pokazuje kako prepoznati osnovne emocije i uoče asimetriju – primjerice, iskrivljeni osmijeh ili polusklopljene oči koji ukazuju da osoba svjesno laže. Ova tehnika daje najbolje rezultate ako osumnjičeni prvi put lažu, jer što češće govorite laži, izvjesnije je da ćete povjerovati kako ste rekli istinu. Zbog toga je važno da policajci i ljudi koji rade u osiguranju nauče kako prepoznati čovjeka koji prvi put izgovara laž, jer do trenutka kada osumnjičeni bude izveden pred sud, laž je već dobro uvježbana.
Bez obzira na to koliko je osoba uvježbana da prepoznaje znakove, uvijek je lakše uočiti da li netko laže nego da li govori istinu. Neke laži je daleko jednostavnije otkriti od drugih. Ljubazna laž, kada, primjerice, gost saopštava svom domaćinu da je večera bila božanstvena iako to zapravo ne misli – daleko je teže prepoznati od laži vezane za emociju. Kada ljudi lažu o tome da vjeruju u smtnu kaznu, ne uspijeva im baš najbolje da prikriju ono što stvarno osjećaju. Velike laži, uključujući i one da li je netko uključen u nelegalne aktivnosti, također je vrlo teško sakriti.
Kompjuterski sustav na kome Ejkmen radi zajedno sa stručnjacima američkog Ministrarstva obrane, moći će prepoznati svih 10.000 pokreta osoba vezanih za emocije. Da bi ovaj sustav postao operativan, bit će potrebno još neko vreme.Ali čak i ako se pokaže uspješnim, Pol Ejkmen tvrdi da bi se prije kladio na živog čovjeka nego na kompjuter i kaže: ‘Ljudska bića u mozgu imaju daleko kompleksniji računalo. Uz adekvatan trening, čovjek je ustanju da za kratko vrijeme obavi izuzetno kompliciranu procjenu. Pri tom, čovjek ne mora čekati da osumnjičenog najprije snime kamerom i daju mu daleko više vremena da uvježba laž prije nego što se njegova izjava analizira ‘.
Kada Ejkmen uvježbava policajce, bilo uživo ili putem lekcija na DVD-u, samo jedan sat im je dovoljan naučiti prepoznati osnovne mikroizraze lica. Kao skupina, agenti američke tajne službe teže biti bolji od prosječnih ljudi od zakona – trećina njih koji su prošli Ejkmenovu obuku u stanju je razlikuje lažljivo lice od noga koje govori istinu u 80% slučajeva. Psiholozi, policajci, agenti CIA i FBI, odvjetnici i njihove kolege uključili su se u program u želji da poboljšaju sopstvenee profesionalne rezultate.
Ejkmenova kolegica Maureen O’Sullivan je otkrila da grupa pažljivo odabranih pojedinaca može sa stopostotnom točnošću prepoznati lažljivca. Među preko 13.000 ljudi koje je testirala u posljednjih deset godina, otkrila je 31 ‘čarobnjaka’, kako ih naziva. Čarobnjaci su u stanju sagledati čitavu sliku jedne ličnosti, ne samo izraz lica. Čarobnjaci su ljudi izuzetne inteligencije, imaju dosta praktičnog iskustva u procjenjivanju drugih ljudi i željni su da još bolje izbruse tu svoju sposobnost. Potrebno je, dakle, imati osnovni talent, ali i jaku motivaciju da se taj talent razvija. Iako većina policajaca nema previše uspjeha u hvatanju lažova, Maureen O’Sullivan je osnovala malu skupinu čarobnjaka koju čine neobično lucidni policajci, odvjetnici, pregovarači i terapeuti, a koji su razvili svoje prirodne ljudske instinkte daleko iznad granica uobičajenog.
Pol Ejkman je sebi postavio novi zadatak – da identificira specifične izraze bijesa i ljutnje. Jesu li to odgovarajući pokreti lica koji razdvajaju govor, agresivnost i mrzovolju, ili je riječ o bijesu i čistoj ljutnji? Brojne agencija američke vlade s nestrpljenjem iščekuju odgovor na ovo pitanje, posebno ako Ejkmenu pođe za rukom da identificira bilo koji izraz lica ili govor tijela koji nagovještava nastupajući napad.
Čak i ako postoje, sasvim je sigurno da Ejkmen neće objaviti svoja otkrića, jer bi u suprotnom slučaju, kriminalci naučili kako još uspješnije prikriju svoje namjere. Nalazi će biti dostupne isključivo snagama reda i zakona i agentima osiguranja.
