Dr Skambi ju je pratio s nekoliko prijatelja i rođaka. Kada su bili na mostu, Marija im se nekako otrgla i potrčala niz nasip. Gotovo da je letjela, tek povremeno dodirujući nogama tlo da se još jače odbaci naprijed, tako da je za nekoliko trenutaka zašla pod most. Pojurili su za njom i ugledali je kako leži na onom istom mjestu i položaju u kakvom je nađen Giuseppe, pa se prestrašili najgorega. Ali, čim su joj prišli, otvorila je oči i ustajući začuđeno promatrala.
– Što mi se dogopdilo? – upitala ih je iznenađeno svojim nekadašnjim glasom.
– Ništa – odgovorio je dr Skambi.
– Gdje je moja baka?
– Tu sam, Marija – ogovorio je plačući od radosti starica koja je s njom 5. siječnja prelazila preko mosta.
Ratni vihor, koji je kasnije zahvatio Europu i proširivao se gotovo cijeli svijet, prekinuo je obnosu istrage povodom smrti Giuseppea Veraldija i očekivana znanstvena ispitivanja ovod jedinstvenog slučaja.
Dr Đovani Skambi je napisao opširan izvještaj sa svim pojedinostima i zapažanjima, pa poslao stručnom talijanskom časopisu ‘Medicinska istraživanja’. Članak, objavljen u broju od lipnja 1939. godine, privukao je veliko zanimanje, ali su ga rat, a zatim i vrijeme sasvim potisnuli u zaborav.
Ovaj događaj je vjeran dokaz o postojanju ‘onog svijeta’, kao i da se oni često pretapaju jedan u drugi.