I prije ovoga rata bilo je lovaca na zlato, avanturista koji nisu prezali da zavire i na takva mjesta. Jedan slučaj dogodio se 1985. godine, o čemu mi je pričao Joža Berend, koga su u jesen 1991. godine zaklali hrvatski vojnici.
Jožu Berendija, brijača iz Vukovara, koji nije htio bježi iz grada i koga nitko od srpskih vojnika nije dirao kada je grad zauzet, upoznao sam slučajno na vukovarskom groblju, na sprovodu skupine srpskih dobrovoljaca izginulih u naselju Mitnica. Boraveći tamo kao ratni dopisnik, nastojao sam steknem što vjerodostojnu sliku zbivanja, pa sam razgovarao s velikim brojem ljudi raznih nacionalnosti i uvjerenja. Jože Bernd nije bio zatrovan nacionalnim sindromom i, kao stari Vukovarčanin, cijenjen podjednako od Srba, Hrvata, Slovaka, Čeha i Mađara, uživao je ugled dobroćudnog čovjeka i dobrog brijača. Razgovarali smo samo ponajprije o ratnoj svakodnevici, a onda se nekako dotakosmo teme koja je tada bila u žiži interesovanja: pronalaska zlatnog oklopa svetog Bona. Sa toga pređosmo na blago u lagum Vučka učione u Ceriću, selu koje su upravo tada osvojili srpdki vojnici.
Joža je počeo priču: ‘U proljeće 1985. godine, petorica nepoznatih ljudi stigla su u Cerić, zadržala se dva, tri dana, a onda nestala. Njihova kola i dalje su stajala na parkingu blizu Vučka učione, kraj puta što odmah, za koji kilometar, ulazi u Nuštar. U Ceriću sam imao pašenoga koji je bio bolestan i baš kad se to dogodilo otišao sam da ga obiđem. U selu nitko ništa ne radi, ljudi se okupljaju pored bogomolje, zagledaju ona kola i čudom se čude. Neki su vjerovali da su oni došljaci ta kola ukrali, ostavili ih i odbjegli dalje, svojim poslom. Drugi smatraju da su se raspitivali za lagume Vučka učione, što je i svećenik potvrdio i dodao svoju pretpostavku da su možda zaglavili u hodnicima laguma. Potom je došla policija iz Vinkovaca i obila vrata na kolima. Našli su neke planove, među njima i kopiju plana laguma Vučka učione. Pokazali su ga svećeniku. Onaj je odmah ubledeo i promucao da to, možda, jeste plan laguma, ali da on o njemu ništa ne zna, iako je godinama tu župnik. Policija je uz pomoć mještana pronašla jedan ulaz u lagum zazidan ciglom. Moralo ih je biti još. Nekoliko dana trajala je potraga za nestalima, ali u lagum nitko nije uspio sići.

Onda jedan seljak iz Male Bosne – kompleks šume između Mirkovaca i Cerića, došao i izvijestio da je u šumi našao mrtvaca. Policija je kod pokojnika našla dokumenta i pune džepove zlatnih kockica, velikih kao kocke šečera. Ustanovilo se kasnije da one potječu s nekog mozaika u lagum Vučka učione. Čovjek je bio tridesetih godina, a tijelo mu je probodeno usijanim bodežom kroz pupak. Kako je izašao iz laguma i gdje – nitko nikada nije saznao. Ostala četvorica su, zaključeno je, zauvijek ostala pod zemljom. U popisu dobara Vučka učione spominje se i taj mozaik od zlatnih kockica. Popis se stalno prepisuje i prenosi s generacije na generaciju svećenika, ali nitko od njih ništa od svega toga nije uživo vidio ‘.