Priče o neprocjenjivom blagu u lagumima Vučka učione u Ceriću kod Vinkovaca privukle su mnoge grabežljive ljude.
Odozdo se, kažu, vratio samo jedan! Istočna Slavonija, zapadni Srijem – linija fronta Vukovar, Bogdanovci, Marinci, Bršadin, Cerić, Mirkovci, Srijemske Laze, Ilača, Orlovik, Tovarnik.
Spomenutim mjestima posljednji surovi odvratni rat protutnjao je svom žestinom. Vidjeti ono što je ostalo tada od tih prelijepih slavonskih sela, od divnog grada Vukovara, apokaliptična je slika koja nas po tko zna koji put upozorava na svekoliku bijedu vlastitog bitisanja na ovom komadiću zemaljske kugle i suludost ratovanja.
Tko je kriv za takvu nesreću? Dakako, mnogi će reći: sudbina i Božja volja. Dragi moji, nije tu sudbina plela svoje niti. Bog, Tvorac i Svemoćni, zlo niti želi, niti dosuđuje. Nego se ljudi, u bezumlju svome, digoše jedni na druge i stvoriše pakao na ovoj lijepoj i izdašnoj zemlji.
Prije ratnog sukoba Srba i Hrvata u istočnoj Slavoniji, bilo je poznato da se u Ceriću, nadomak Vinkovaca, u lagumima Vučka učione – katoličke bogomolje s odjelom za vjeronauk, čuvaju raznovrsne crkvene relikvije, od starih zapisa do vrijednih zlatnih i srebrnih stvari neprocjenjive vrijednosti. Ali, sve je to čuvano na posve neobičan način. Nije bilo posebnog osiguranja, pa ipak se nitko nije drznuo ući u duboki lagum ispod Vučka učione. Ondašnji svećenik je i sam malo znao o blagu io tome nije želio govoriti.
Tvrdio je da ono postoji i da on ima popis pohranjenih stvari u lagum, a na pitanje kako se dolje silazi, kratko bi odgovorio: ‘Kao u grobnicu: siđeš i ne izađeš’.
