Probudite Se Zemljani, Što Prije! Bilo bi stvarno drsko i prepotentno od strane na Zemljana da smatramo da smo sami u ovom beskonačnom prostranstvu svemira. A pošto nismo sami, tada postoji i mogućnost kontakta s ostalim našim susvemircima s kojima dijelimo ovaj svemir. Mnogo je zanimljivih priča o ljudima koji su uspjeli ostvariti kontakt sa nekom razvijenom kozmičkom inteligencijom, a ova priča je jedna od njih.
Švicarski šumar, Edward Albert Majer, zvani Bili, svoje kontakte s vrlo razvijenom vanzemaljskom civilizacijom započeo je 28. siječnja 1975. godine. S ovim je počela njegova važna misija – da cijelom svijetu preda znanja o općim zakonima i principima stvaranja svijeta.
Ovaj izvanzemaljski narod dolazi sa sazvježđa koje se nalazi oko 80 svjetlosnih godina dalje od poznatog zviježđa Plejade i 500 svjetlosnih godina daleko od naše planete. Iako naša ‘svemoguća’ nauka tvrdi da je to svemirsko okruženje suviše mlado da bi se na njemu razvio život, Plejađani su u stanju u trenutku pređu tih 500 svjetlosnih godina prostora i dođu do Zemlje.
Tog 28. siječnja 1975. godine započela je nova era u povijesti naše planete, ili su, barem, izvanzemaljci tako mislili. Poslije prvih godina kontakti između njih i Meyera su bili česti, a znatno su se prorijedili kada su se poslije okončanja njihove misije, 1995. godine, svemirski brodovi Plejađana povukli iz okoline Zemlje. Telepatska veza između Meyera i Plejađana ipak je i dalje redovita i opisana je u 17 tomova od po 300 stranica koji se stalno nadopunjuju.
Ne treba ni naglasiti da je Eduard Meyer proglašen svim i svačim, od varalice do totalnog luđaka, iako je njegove vasionske brodove neuspješno i tajno jurilo i švicarsko zrakoplovstvo. U cijelom ovom slučaju, Meyer nije jedini ‘luđak’. U oblsti u ciriškom kantonu, gdje Mejer živi, mnogo je svjedoka nevjerojatnih pojava NLO-a, koje su čak i fotografirane usred dana.
Malo je poznato da je mnoštvo tih fotografija analizirao svjetski stručnjak za specijalne efekte Jim Diletozo i na njima nije našao nijednu indiciju prijevare i foto-montaže. Mejer je osim toga, nudio na analizu i druge dokaze – uzorke metala, filmove i izvučne snimke vanzemaljskih letjelica.
svemirku Semjase
Poslije prvog susreta s Plejađankom Semjase (slika dolje lijevo), s planeta Era, Mejer je imao još oko 570 kontakata s njom i njenim sunarodnjacima i sve ih je detaljno zabilježio, zahvaljujući tehnici kojom su ga oni naučili. Mnogobrojni tomovi koji su tako nastali, na njemačkom jeziku, predstavljaju jednistven skup pitanja, odgovora i objašnjenja o svemu i svačemu, od prapovijesti Zemlje, preko podrijetla svemira, do tehnika međuzvezdanih putovanja kojima se ruši barijera prostor-vrijeme. Sistematski su obrađena i mnoga duhovna pitanja – o životu poslije smrti i evoluciji duha koji postoji u svakom ljudskom biću. Ono što u tim tekstovima najviše upada u oči jesu njihov analitički karakter i apsolutni znanstveni pristup – premda je riječ o znanosti koja je milijunima godina naprednija od naše.
Prvi Mejer kontakti sa Plejađana odvijali su se između 1975. i 1981. godine, znači u vrijeme kada nije bilo kućnih računala, posebno interneta i kada je sicanje znanstvenih i tehničkih informacija bilo neusporedivo teže nego danas, pogotovo u švicarskom planinskom selu u kojem je Mejer živio. Prve tomove Mejerovih razgovora s vanzemaljcima prevela je na engleski i pokušala ‘raskrinka’ skupina američkih vojnih stručnjaka i istraživača, na čelu s pukovnikom avijacije Vendel Stevensom iu njima nisu uspjeli otkriti nikakvu prijevaru.
Mejerov materijal je u međuvremenu prešao 10.000 stranica i malo se istraživača paranormalnih pojava upustilo u to da ga detaljno prouči. Ipak, istraživanja Michaela horna jasno su pokazala da su se neke informacije koje su Mejeru dali Plejađani Semjase, Ptaah i Quetzal u prvoj polovici 70-tih godina i kasnije pokazale kao potpuno točne. Evo nekih od Hornovih primjera: tijekom 115. kontakta, koji je bio 19. listopada 1978. godine, Meyer dodijeljena precizne informacije o 17 Jupiterovih satelita i objašnjeno mu je da su prstenovi koji okružuju tu planetu proizvod emisije jonizovanog sumpora iz vulkanskog satelita Ios – tijela s najviše vulkanske aktivnosti u cijelom Sunčevom sustavu. Rekli su mu i da je crvena mrlja na Jupiteru ogroman lijevak koji se okreće obrnuto od kazaljke na satu kao posljedica vrlo starog poremećaja u atmosferi. Petog ožujka 1975. godine, odnosno pet mjeseci nakon ovog kontakta, NASA je pomoću Voyagera otkrila Jupiterove prstene, a ubrzo potom otkriven je 16. satelit – do tada je bilo poznato samo 15. Nešto kasnije otkriveno je da je crvena mrlja – stalna oluja. Više od 20 godina kasnije, 1998. godine, skupina znanstvenika sa sveučilišta Cornell i Nacionalnih opservatorija u Tucsonu potvrdila je da su Jupiterovi prstenovi sastavljeni od čestica prašine.
KAKO uništavamo NAŠ EKOSISTEM
Tijekom sedmog kontakta, koji je bio 25. veljače 1975. godine, ali iu 34. i 35. kontaktu od 14. i 16. rujna 1975. godine, vanzemaljci su Mejeru detaljno objasnili povezanost između atomskih testova, eksponencijalnog porasta oštećenja ozonskog omotača i emisija elementarne radijacije visoke frekvencije, o čemu naši znanstvenici ništa nisu znali. Osim toga, pričali su mu o tome koliko isparenja broma doprinose oštećenju ozonskog sloja, o tome kako kroz njih prodiru ultraljubičaste zrake i uništavaju mikroorganizme, čime nastaju značajni i negativni prekidi u lancu prehrane na Zemlji, ali i genetske mutacije i druge štetne posljedice koji će se dugoročno osjetiti na našoj planeti.
Tek 29. studenog 1988. godine, objavljen je izvještaj laboratorije Livermore sa sljedećim ‘najnovijim otkrićem’: Atomske probe su izravno povezane s trošenjem ozonskog omotača. Tako su poslije 13 godina potvrdili ono što su Mejeru rekli Plejađani. To da pare broma koja nastaju od proizvoda koji se naveliko koriste u poljoprivredi i procesima prerade drveta značajno oštećuju ozonski omotač, zemaljski znanstvenici su otkrili tek 1991. godine.
Tijekom 45. kontakta, koji je biuo 25. veljače 1976. godine, Semjase, žena koja je prva stupila u kontakt sa Mejerom, upozorila je čovječanstvo da vađenje nafte i prirodnih plinova iz Zemlje, zajedno s gradnjom brana i ogromnih gradova, predstavljaju glavni faktor povećanja vulkanske i seizmičke aktivnosti, koja će sve više rasti i početkom trećeg tisućljeća dostići dramatične razmjere. Danas svi vidimo točnost ove informacije koju potvrđuje i članak u američkom časopisu ‘Nezavisni žurnal’ iz 1990. godine koji glasi: ‘Otkrivena međusobna povezanost između vađenja nafte i potresa’. Međutim ta tema je toliko razorna po svjetsku politiku, ekonomiju i multinacionalne kompanije da se znanost i veliki znanstveni časopisi ni ne usuđuju se javno bave s njom.
Druga značajna stvar koju su Plejađani često spominjali jeste broj stanovnika na Zemlji. Prema njihovim računicama država ne bi smjela imati više od 529 milijuna stanovnika – da bi se izbjegli degeneracija, poremećaji ravnoteže, geološke i klimatske katastrofe. Pogotovo u velikim metropolama od više desetaka milijuna stanovnika, oni predstavljaju nenormalan pritisak na ploče koje prekrivaju površinu planeta i izbacuju ih iz ravnoteže, što također izaziva potrese i vulkanske erupcije.
U razgovoru broj 251. od 03.02.1995. godine koji je objavljno pod naslovom ‘Proročanstva’, između ostalog, stoji sljedeće: ‘Zdravlje Zemljana je u izuzetnoj opasnosti ne samo zbog brzog širenja side, već i zbog sve većih patoloških posljedica bolesti ludih krava po coveka jer Krojcferd-Jakobov sindrom nije jedina repekusija toga. Epidemija bolesti ludih krava proširiće se i na druge životinje. Kao da ni to nije dovoljno, pojavit će se druga strašna epidemija koja napada pluća ‘. I dalje se kaže sljedeće: ‘Na širokoj skali u ožujku 2003. godine može se očekivati udar, nasilna akcija, od strane SAD i njenog predsjednika koji će impresionirati cijeli svijet – invazija na Irak? Uz to, islamski fundamenstalizam će se sve više čuti i dovešće planet na rub ponora. Pobune, revolucije, ratovi i ostali oblici bunta enormno će eskalirati ‘.
Kolovoza 1995. godine objavljena je vijest da je svemirski teleskop Hubble otkrio na rubu našeg solarnog sustava priličan broj kometa, ili točnije, materijala za komete. To je bila ko zna koja po redu potvrda onoga što je Ptaah, Semjesein otac (slika desno) otkrio Mejeru nekoliko desetljeća ranije, gdje je rekao: izvan orbite najspoljašnije planeta oko Sunčevog sustava se okreće mnogo milijardi objekata, kao komete, meteoriti, asteroidi. .. i to tako da s vremena na vrijeme upadaju unutar planetarnih orbita i prestavljaju za njih ogromnu opasnost, a ponekad ih i teško oštete.
Plejađani su predvidjeli i gradnju moćnog svemirskog teleskopa, koja je dovela do mnogobrojnih važnih otkrića, i to još 1975. godine, kada su o takvom pothvatu Zemljani mogli samo sanjati. Rekli su da će svemirski teleskop početi raditi krajem osamdesetih godina, a Hubble je lansiran u orbitu oko Zemlje 12. travnja 1990. godine.
Što reći i na iznenađujuće predviđanje, koje je Mejeru priopćeno 1978. godine da će krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina biti otkrivena jedna kometa koju će Zemljani nazvati Tautatis i približit se Zemlji rujna 2004. godine? Četvrtog siječnja 1989. godine francuski naučnisi otkrili su komet koju su zaista nazvali Tautatis (po keltskom bogu rata). Predvidjeli su tada da će najbliže Zemlji proći u rujnu 2004. godine.
Tijekom jedne od posjeta Mejeru, 1987. godine, koja je zabilježena kao 229. kontakt, Quetzal je Mejeru odgovorio na jedno relativno beznačajno pitanje koje ga je mučilo. Postoje li, pitao je Meyer, u Egiptu podzemni gradovi sa mumijama u sakrofazima – kao što su tvrdili mnogi vidovnjaci, među kojima i Edgar kejs. Odgovor je glasio da takvi gradovi postoje. Punih devet godina kasnije, u blizini egipatskog grada Nahariji otkriven je lokalitet iz kojeg je izvađeno oko 10.000 mumija i mnoštvo zlatnih predmeta. Kako je zabilježio direktor iskopavanja i glavni egipatski arheolog Zahi Havas u knjizi ‘Dolina pozlaćenih mumija’, posvećenoj tom lokalitetu, ‘nikada ranije nije bio pronađen tako velik broj mumija na jednom pogrennom mjestu … i još su sve pokrivene zlatnim maskama’.
ŽRTVE SMO BIĆA IZ sazveždja LIRA-VEGA
Pored priča o kosmosu i mnogim zlim stvarima koje more našu Zemlju – pogotovo krvavim ratovima i uništenju našeg okoliša, Plejađani su Meyera u više navrata upozorili i da su ljudi odavno žrtve duhovne stagnacije, pa čak i nazadovanja, i da jačaju rđave osobine poput su materijalizam, zavist, egoizam i žudnja za moći. Sva ta zla, objasnili su Plejađani, posljedica su biološke i psihološke degeneracije koja je pogodila ljudski rod zbog nedoličnog križanja ljudi sa Zemlje i jedne vanzemaljske rase porijeklom iz sazviježđa Lira-Vega, koje se dogodilo prije oko 389.000 godina. To je dovelo do niza degeneracija i anomalija koje su tijekom tisućljeća izazvali nestanak divovskih i patuljastih rasa i stvaranje hibridnog krvoločnog zemaljskog soja, naročito sklonog ratovima i vjerskim kultovima koji značajno ograničavaju osobnu odgovornost. I upravo u posljednjim porukama upućenim Mejeru Plejađani su osobito kritični. Prema njima ćemo, naime, ući u milenij idolatrije pun imaginarnih bogova, izmišljotina i iluzija, čije će posljedice biti strašne, prije svega mentalno uvjetovana poslušnost do potpunog služenja. To će biti prava anomalija, ne samo u galaktičkom smislu već iu kozmičkom. Plejađani kažu da samo u Mliječnoj stazi postoji oko 100 milijardi planeta sa životom. Religije, ovakve kakve su sada, i kultovi, predsstavljaju jednu vrstu virusa kojim su stanovništvo Zemlje, tijekom genetskih manipulacija i križanja, zarazile izvanzemaljske civilizacije sklone dominaciji i osvajanju. Takvi utjecaji i psihičko uvjetovanje proizveli su u stanovništvu Zemlje opasnu, psihičku stagnaciju i ropski mentalitet, kako na individualnom tako i na kolektivnoj razini. Na taj način Zemljani su postali podložni utjecajima stranih sila i spriječeni da slijede prirodan i spontani tijek evolucije koji postupno vodi prepoznavanju prave realnosti zasnovane na univerzalnim zakonima stvaranja. Izvanzemaljski dominatori porijeklom iz oblasti Sirijusa smanjili su genetskim manipulacijama čak i životni vijek naše vrste, s uobičajenih tisuću godina (koliko žive i Plejađani) na samo prosječnih 75 godina.
Kosmicko PROROK
Plejađani su Mejeru objasnili i da se grupa vanzemaljskih kriminalaca, potpuno degeneriranih i destruktivnih (Plejađani ih zovu Gizeh Intelligentzen), služila religijskim oblicima, koje je ponekad stvarala prema trenutnoj potrebi, da bi stanovništvo Zemlje koristila kao voljne i zatucane robove. Takvi oblici kulta pretvarali su se u krvava sredstva za stjecanje i održavanje moći i nametanje privilegirane i parazitske elite inertnim masama. One su držane pod kontrolom samom ‘vjerskom savješću’ i uskraćivanjem najosnovnijih znanja, koja su bila poznata u najstarijim vremenima i neophodna za razvoj vrste.
Upravo da bi pokušali poprave tu degeneraciju, koja je ljudskom rodu donijela bezbrojne borbe, ratove, smrti, razaranje, jad i bijedu, u dalekoj prošlosti je, na poticaj nekih predstavnika Plejađana, pokušana duhovna i evolucijska misija. Cilj je bio da se povrati psihička ravnoteža čovječanstva i uspostave određeni standardi normalnosti prema kozmičkim principima poštivanja zakona i principa stvaranja koji vrijede u cijelom postojećem univerzumu. Duhovni oblik jednog starog i mudrog proroka, zvanog Nokodemjion, koji već desetinama milijardi godina predviđa puteve kreacije u mnogobrojnim solarnim sustavima, galaksijama i planetama, više puta se inkarnirao na Zemlji od prije ok 13.000 godina pa naovamo. Pokušavao je poboljšati uvjete života i prirodni mentalni sklop ljudi i stane na kraj anomalijama i degeneracijama koje su nametnute Zemljanima. Enoh je bio prvi od sedam dosadašnjih proroka, rođen u Uruku, u sadašnjem Iraku. Treba ovdje reći da ‘prorok’ kod Plejađana nije vidovnjak, već čovjek koji najavljuje univerzalnu istinu postojanja i stvaranja. Nokodemjionu stalno pomažu prijatelji Plejađani, kao što sada rade i sa švicarskim šumarom Mejerom, koji je, kako kažu, sedmi eksponent te spasilačke misije.
Teško je, međutim, da će i Mejer uspjeti tamo gdje su njegovi prethodnici zakazali, iako je, kako Plejađani kažu, zbog niza ljudskih pogrešaka, Zemlji već počelo odbrojavanje posljednjeg sata. Najveći broj ljudi je potpuno nezainteresiran za njegove riječi i gomilu dragocjenih podataka, a ostale više zanima odakle mu fotografije NLO-a, komadi nepoznatih metala, znanja o nepoznatim stvarima koja su se pokazala točnim … nego da preispitaju svoju svijest i savjest i razmisle o porukama Plejađana. Svejedno, iza Meyera će ostati tisuće i tisuće stranica punih znanja, stavi blago dragocjenih podataka, od astronomije do paleontologije.
Nade možda ima. Plejađani predviđaju i dat će se u narednim stoljećima na Zemlji rađati sve više ljudi s više razuma, inteligencije i sposobnosti za logiku i zdrav razum. Valjda će uspjeti i da urade nešto za Zemlju prije nego što bude prekasno.
conopljanews.net
