Kao mlad, Englez Matthew maning upleten je u jednu od najneobičnijih misterija suvremenog doba. Matthew je imao samo 16 godina, kada se 1971. godine našao licem u lice s duhom starim više od tri stoljeća. Taj susret odigrao je značajnu ulogu u njegovom životu – životu ispunjenom nadnaravnim, paranormalnim i bizarnim.
Matthew je, od tog susreta ili možda baš zbog njega, razvio nevjerojatne nadnaravne sposobnosti – da snagom svoje volje savija vilice, zaustavlja rad sata i sprečava protok elektriciteta.
Što će se sve kasnije dogoditi nije se moglo predvidjeti u momentu kada je Matthew prvi put ugledao maglovitu spodobu na stepenicama svoje kuće iz XVII stoljeća u selu Linton, u Kembridžširu u Engleskoj. Prva pomisao mu je bila da je to provalnik, a onda je s čudjenjem shvatio da vidi duha. Obratio se duhu a ovaj mu je odgovorio. Sve je to trajalo dovoljno dugo da je Matthew čak uspio napravi na papiru njegovu skicu. Bio jeto početak izuzetnog i dugotrajnog druženja.
Matthew je saznao da se duh zove Robert Web i da je 1678. godine rođen u istoj kući. Prednji dio kuće, gdje se najčešće pojavljivao, Web je dogradio 1730. a tri godine kasnije je umro. Vebova odjeća i perika bili su sasvim u skladu sa shvaćanjima ondašnje mode. Kretao se naporno, uz pomoć dva štapa, stalno se žaleći na prokletu reumu u kostima. Njihov prvi susret Matthew je ovako opisao: ‘Izgledao je tako da sam bio uvjeren da je u pitanju živ čovjek. Nosio je dugačak zeleni kaput s čipkastim manžetnama i mašnom krem ​​boje. Vidjevši da sam se trgao, rekao je: ‘Ponizno vas molim za oprost što sam vas uplašio, ali ja moram šetati ovuda zbog svojih bolesnih nogu’. Ne časeći ni časa, dohvatio sam prvo što mi je bilo pri ruci, neki stari omotnicu i olovku i dao se na posao da napravim njegovu skicu. Pozirao mi je mirno jedno vrijeme, a onda se okrenuo, pošao uz stepenice i iščezao. ‘
Nakon izvjesnog vremena metju je otkrio da posjeduje vještinu automatskog pisanja – kada netko dopusti, svjesno ili nesvjesno, da njegova ruka i pero budu vođeni snagom nečije tuđe volje. Na ovaj način je izmijenio brojne poruke s webom, a mogao je provjeri točnost mnogih povijesnih podataka na temelju onoga što mu je duh ispričao.Onda je Web počeo ostavlja poruke po zidovima Matthewove spavaće sobe, iako ga, nitko nije vidio da to radi. Tijekom šest dana u srpnju 1971. na zidu je osvanulo preko 500 imena i datuma ispisanih olovkom: Vebovo ime, imena njegovih najbližih, kao i imena osoba iz okoline koje je poznavao. Sva imena bijahu ispisana različitim rukopisom, a većina ih je bila iz razdoblja kad je i Web živio s njima, no bilo je i onih iz 1959. pa čak i iz 1355. godine,
Matthew Manning nije bilo jedini član obitelji koji je došao u dodir s nadnaravnim. Njegov otac Derek Manning opisao je svoje nevjerojatne dojmove koje je doživio ležeći u krevetu. Često bi ga probudio osjećaj da se netko uvukao pod pokrivač i nalegao na njegovo tijelo. Čuo je i zvuk koji nastaje kada se nečija čekinjava brada tare o posteljinu. Drugi put bi, opet, dobio osjećaj kao da stoji u kavezu i odatle gleda u purpurno nebo i kamenje razbacano posvuda oko ulaza. A onda bi mu se učinilo kao da je u nečijoj usnoj šupljini i da viri kroz njegove zube. Istodobno bi osjetio bockanje i žmarce u donjem dijelu desne noge, osjećaj se brzo prenosio i na drugo nogu, sa svim simptomima koji karakteriziraju kostobolju. Po svemu sudeći, ista boljka je mučila i Roberta weba, i najvjerojatnije uzrokovala njegovu smrt.
Duh je umio da zbija razne nestašluke s Matthewom i njegovom obitelji. Na stepenicama bi često nalazili neobične stare predmete. S druge strane, pojedini predmeti koji su pripadali obitelji iščezli su: stara slika sa zida, jedna marama, novčić od 50 penija uzet iz kasice koja je poslije nađena kako leži na stubištu. Prekrivač na krevetu u spavaćoj sobi Metjuovih roditelja ponekad bi se ‘sam’ uredno složio pri dnu kreveta, a jastuk bi, opet, bio izgužvan kao da je nečija glava počivala na njemu. Pidžama koju su nezakopčane ostavili pod jastukom zaticali su sa zakopčanom gumbima. U čudne pojave spadao je i jak miris duhana za lulu, iako nitko od ukućana nije pušio, zvuk koraka po praznim sobama, miris starih, pljesnivih knjiga, smrad koji širi pokvarena riba i slično. Odjeknuo bi zvuk zvona na vratima, iako takva naprava uopće nije postojala u kući. Jednog jutra zatekli su upaljenu svijeću u dnu plakara.
Kada je Matthew pitao starog weba da li nešto zna o tim pojavama, ovaj se prvo nećkao a onda ipak priznao da je to sve njegovo djelo. Jer, to je nekada bila njegova kuća i valjda ima pravo da u njoj radi što hoće. Posebno sablasan osjećaj imao je Matthew kada je u spavaćoj sobi svojih roditelja jednom prilikom zatekao weba. Pokušao se s njim rukuje, ali je njegova ispružena ruka samo prošla kroz Vebovu šaku i zahvatila zrak. Unatoč svemu, metju je uspio duhu uruči poklon – drvene klompe za lutku njegove sestre. Pružio mu je prijateljskim gestom klompe i u momentu kada su njihove ruke istovremeno držale klompe Matthewa je prožeo nevjerojatan osjećaj beskonačnosti, koji se naglo prekinuo kada je duh uzeo klompe istavio ih u džep svog kaputa. Ono što je potom uslijedilo zbunilo je i Matthewa, za koga se ne bi moglo reći da nije navikao na svakojaka čudesa. Pred njegovim očima Vebov duh je lagano Čilea, sve dok se potpuno nije izjednačio s okolnim zrakom. Ali, zajedno s njim nestale su i drvene klompe koje mu je Matthew darovao.
Tko je uopće bio taj avetinjski Robert Web i zašto se njegov duh tako upornodrži te kuće? Odgovor na ovo dao je Matthew: ‘Web je bio trgovac žitom i veoma se ponosio kućom koju je proširio i obogatio, ali na žalost nije dovoljno dugo živio poslije toga da bi zasluženo uživao. Zato je i poželio kuću ponese sa sobom na onaj svijet. Mislim da se zato pojavljuje u tako čudnim vremenskim razmacima, zarobljen svojom voljom u paučini beskonačnosti. S vremena na vrijeme, netko od ukućana mu pruži dovoljno psihičke energije, što mu onda dopušta da ostvari kontakt s ljudima.
Zvuči nevjerojatno, ali kad je Matthew prilikom jednog njihovog susreta htio webu postavi neka pitanja vezana za duhove, Robert Web mu je odgovorio da ne samo da on ne vjeruje u duhove, nego da u njegovoj kući nikada i nije bilo duhova!