Na pomisao kako može odrediti što je dobro za njega, kada se nalazi u potpunom mraku, rodonaja je ugledao svjetlo, čije je blještavilo u prvi mah bilo za njega gotovo bolno, ali je ubrzo počeo se opušta i osjeća toplinu i ugodu. On nastavlja svoju priču: ‘Sljedeća stvar koja se dogodila bilo je da sam vidio sve te molekule kako lete okolo: atome, protone, neutrone, na prvi pogled potpuno kaotično. Ali ono što mi je pričinilo veliku radost bilo je shvaćanje da taj kaos ipak ima vlastitu simetriju, koja je bila lijepa i cjelovita. Vrijeme kakvo sam znao se zaustavilo. Prošlost, sadašnjost i budućnost bili su nekako spojeni u bezvremenskom jedinstvu. Na toj točki sam doživio ono što se naziva životnom retrospektivom, koja je nalikovala holografskoj slici, ali ne da počinje mojim rođenjem i nastavlja se studiranjem, već se sve to pojavilo odjednom. To je bio moj život. Nisam iskusio nikakvo osjećanje krivnje ili kajanja za stvari koje sam uradio. ‘
George Rodonaja odrastao je u okruženju u kojem je ateizam bio nešto što se podrazumijevalo samo po sebi, pa i njegovi skrbnici nisu bili naročito pobožni ljudi. Iskustvo je, međutim, utjecalo da poslije ovog događaja položi još jedan doktorat, iz psihologije religije, i do kraja života, 2004. godine, posveti se pastorskoj službi u Prvoj Ujedinjenoj Metodističkoj crkvi u Niderland u Teksasu. O svom religioznom oredeljenju i raširenom vjerovanju da je svjetlo koje se pojavljuje tjedna iskustva bliskog smrti zapravo Bog, Rodonaja je izjavio: ‘Mnogi me često pitaju. Jedino što mogu reći jest da sada vjerujem u Boga svemira. Za razliku od mnogih drugih, ja nikada Boga nisam zvao svjetlom, jer je Bog iznad naših moći shvaćanja. Bog je, vjerujem, mnogo više nego svjetlo, On je sve što postoji, tako da ja ne vjerujem u Boga kršćana, jevreja ili Hindusa, ili u bilo koju religioznu predodžbu o tome što Bog jest, a što nije. Sve je to isti Bog, i taj Bog mi je pokazao da je svemir u kojem živimo lijepa i veličanstvena misterija koja nas povezuje zajedno i zauvijek.
Kada je proglašen mrtvim 1976 godine, Rodonaja je bio oženjen i imao je dvoje djece koja još nisu bila u stanju shvatiti da im je otac poginuo. U knjizi ‘Transformisan svjetlom’, autori doktor Melvin Mors i Paul Peri, navode kako je George po vlastitoj tvrdnji, u vremenu dok je bio mrtav u svojoj bestelesnoj formi posjetio obitelj, pa i susjede, i tom prilikom se zbilo nešto što je čitavoj njegovoj priči dalo toliko potrebnu autentičnost: ‘Za vrijeme dok je bio mrtav, George je mogao otići i posjeti svoju obitelj. On je vidio svoju ožalošćenu ženu i njihovu djecu. Zatim je posjetio susjede. Oni su imali novorođenče od samo nekoliko dana. George kaže da su bili pogođeni time što se njemu dogodilo, ali i posebno uznemireni činjenicom da njihovo dijete ne prestaje plakati. Bez obzira što su radili, ono je nastavljalo plakati. Kada je dječak zaspao, bilo je to nakratko i zatim bi se probudio ponovno plačući. Odveli su ga liječnicima, ali oni nisu ništa ustanovili i poslali su ih kući u nadi da će se dijete smiriti.
Do je bio u bestelesnom stanju, George je otkrio nešto: ‘Ja sam mogao razgovarati s djetetom. To je bilo zadivljujuće. S roditeljima nisam mogao komuniciram, ali sam mogao govoriti s dječakom koji je upravo bio rođen! Pitao sam ga što nije u redu. Nismo razmjenjivali riječi, to sam ga pitao telepatski. On mi je rekao da mu je ruka povrijeđena. I kada mi je to rekao, bio sam u stanju da vidim da mu je kost uvrnuta i slomljena ‘.
Dijete je imalo naprslinski lom, vjerojatno prouzrokovan uvrtanjem ruke tijekom poroda. Sada su George i dijete znali što je posrijedi, ali nije bilo mogućnosti da se to priopći roditeljima. Konačno je doktor iz Moskve došao obaviti autopsiju na Georgeu. Kada mu je zasjekao trbuh, George je otvorio oči. Liječnik ih je zatvorio, misleći da je u pitanju automatska reakcija. Kada se to dogodilo treći put, odskočio je uplašen. Onda ga je poslao u hirurškusalu i na reanimaciju.
George je pričao obitelji o svojoj smrti, ali su mu malo vjerovali dok nije počeo navodi detalje. Pored ostalog, da je razgovarao s bebom i otkrio da ima povrijeđenu ruku. Roditelji su ponovo dijete odnijeli liječniku i na rendgenu je utvrđeno da je Georgeova dijagnoza bila točna! Doktor Rodonaja je konačno 1989. godine uspio se s obitelji preseliti u Ameriku gdje se posvetio proučavanju duhovnosti. Umro je od srčanog udara 12. listopada 2004. godine na putu za Dallas, gdje je trebao snimiti intervju za televizijsku mrežu o svom iskustvu bliske smrti.