Sanjao sam da sam hodao plažom u društvu Gospodina i da se u tkanju moga života ogledaju svi moji dani. Gledajući unatrag film moga života vidio sam dva traga u pijesku. Jedan je bio moj, drugi Gospodnji. Tako smo i dalje hodali do kraja svih mojih dana. Tada sam zastao i pogledo unatrag. Na izvjesnim mjestima vidio sam samo jedan trag … A, ta mjesta su odgovarala najtežim danima moga života, danima najgore strepnje, najvećeg straha, najljućih bolova … Onda sam ga upitao:
– Gospodine, rekao si da ćeš biti sa mnom svaki dan moga života, i ja sam pristao živjeti s tobom.Pa zašto si me ostavio samog u najtežim momentima života?
A Gospodin odgovori:
– Sine moj, ja te volim i rekao sam da ću s tobom hodati sve vrijeme, i da te neću ni minuta ostaviti. Ja te nisam napustio. Dani kada si vidio samo jedan trag u pijesku bili su dani kada sam te nosio.