Istina Je Poznata! 1947. godine, poručnik Walter Haut bio je časnik za odnose s javnošću u zrakoplovnoj bazi Roswell u Novom Meksiku. Bio je u sastavu 509. bombarderske pukovnije, jedine jedinice u to vrijeme koja je bila u posjedu atomskog naoružanja.

Bila je to ona ista postrojba koja je bila odgovorna za bombardiranje japanskih gradova, Hirošime i Nagasakija, samo dvije godine ranije. Haut je poznat po objavi priopćenja za javnost od 8. srpnja 1947. godine u kojem stoji da je ‘zrakoplovna baza u Roswellu došla u posjed letećeg diska’ koji se srušio nedaleko od Roswella. Naravno, vijest je demantirana isto poslijepodne u bazi Forth-Worth u Teksasu, gdje je objavljeno da se radilo o pogrešci i da je pronađen običan meteorološki balon. Zbog pritiska javnosti i inicijativa kongresmena Stevena Schiffa, 1994. godine, zrakoplovstvo mijenja priču tvrdeći sada da se radilo o tajnom vojnom balonu ‘Mogul’, a ne o običnom meteorološkom balonu. Baloni projekta ‘Mogul’ puštali su se visoke slojeve atmosfere u pokušaju snimanja zvučnih vibracija kako bi saznali da li Sovjeti izvode ispitivanja atomskog naoružanja. To objašnjenje trebalo je razriješiti navode očevidaca koji su tvrdili da su se izvodile tajne operacije visoke važnosti oko transporta srušenog materijala u Roswellu prema bazi Wright-Field u Dejtonuu u Ohiju. 1997. godine, zrakoplovstvo je objavilo 4. objašnjenje oko incidenta u Roswellu, pokušavajući sada otkloniti i onaj dio priča očevidaca koji su tvrdili da su vidjeli tijela ‘vanzemaljaca’.
Zrakoplovstvo je u novom objašnjenju pokušalo prikazati te navode kao ‘vojne lutke padobranaca “koje su se koristile za trenažne vojne vježbe. Naime, iz perspektive zrakoplovstva, očevici su vidjeli te’ vojne lutke ‘, a ne’ tijela vanzemaljaca ‘.
Naravno, to što su se takvi modeli lutaka koristili tek od 1952. godine, izgleda da nije bitna činjenica za zrakoplovstvo. Tako smo godinama bili svjedoci medijskog natezanja između priča koje su pričali očevici o padu ekstraterestrične letjelice i prozaičnih objašnjenja od strane zrakoplovstva.
O detaljima Hautove objave za tisak o ‘pronalasku letećeg diska’ znalo se uglavnom sve. Njegov sastanak s nadređenim pukovnikom baze, Williamom ‘Butch’ Blanchardom (slika dolje desno), gdje je zapovjedio objavu za tisak o ‘letećem disku’, bio je u potpunosti poznat istraživačima. Haut je desetljećima surađivao s istraživačima, a ipak, svoja potpuna saznanja o incidentu, izgleda da je Haut dugo čuvao samo za sebe. Preminuo je u prosincu 2005. godine.
Moguća rješenja zagonetki u Roswellu i tajna Haute saznanja, izišle su tek sada na svjetlo dana. Istraživači Tom Carey i Donald Schmitt objavili su knjigu ‘Očevici Roswella’ (Witness to Roswell). Knjiga se usmjerava na kompilaciju iskaza očevidaca oko incidenta skupno sa novim imenima koja su istupila oko slučaja. Knjiga prezentira i nekoliko iskaza iz prve ruke koja se odnose na viđenje ‘vanzemaljskih tijela’. No, glavna ekskluziva u knjizi, svakako je potpisani iskaz poručnika Waltera Hauta koje je potpisao i ovjerio 2002. godine. Haut je napisao iskaz pod uvjetom da se isti može objaviti samo nakon njegove smrti. Konačno, u potpunom razotkrivanju, Haut priznaje da je vidio srušeni objekt i nekoliko ‘malih tijela s velikim glavama’ u hangaru 84, unutar zrakoplovne baze Roswell. Haut je istu izjavu dao i 2000. godine za istraživače Wendy Connors i Dennisa Balthasera, kada je za njih snimao svoj iskaz za projekt ‘audio povijesti’ pod istim uvjetima. Prema autorima, Careyu i Schmittu, poručnik Haut je želio obznaniti ove informacije tek nakon svoje smrti jer je osobno obećao pukovniku Blanchardu da o tome neće nikome pričati dok bude živ.
Ovjereni iskaz Waltera Hauta, koje je sada u cijelosti objavljen u knjizi ‘Očevici Roswella’, ekplozivno je odjeknulo unutar ufološke zajednice te je pokrenulo čitav niz novih debata o Roswellu. U donjem tekstu donosimo vam zapečaćeni iskaz Waltera Hauta koji je sada konačno objavljen:
2002. – Zapečaćeni iskaz Waltera G. Hauta
Datum: 26 prosinca 2002.
Očevidac: Chris Xxxxxx
Zapisnik: Beverlee Morgan

■ Moje ime je Walter G. Haut
■ Rođen sam 2. svibnja 1922.
■ Moja adresa stanovanja je 1405 W. 7.th Street, Roswell, NM 88203
■ U mirovini sam.
■ U srpnju 1947., bio sam stacioniran u zrakoplovnoj bazi u Roswellu u Novom Meksiku gdje sam služio kao časnik za odnose s javnošću. Vikend od 4. srpnja (subota 5. srpnja i nedjelja 6. srpnja) proveo sam u svome privatnom domu koje se nalazi oko 16 kilometara sjeverno od baze koja je bila smještena na gradskom jugu.
■ Bio sam svjestan da je netko prijavio ostatke srušene naprave sredinom jutra nakon moga povratka na dužnost u bazi, 7. srpnja u ponedjeljak. Znao sam da je časnik Jesse A. Marcel, voditelj obavještajne službe, bio poslan od zapovjednika baze, pukovnika Williama Blancharda, da to istraži.
■ U kasnom poslepodnevu istoga dana, saznao sam da je dospio dodatni civilni izvještaj oko druge lokacije udesa sjeverno od Roswella. Proveo sam veći dio tog dana u svojim uobičajenim dužnostima, gdje nisam čuo ništa ili gotovo ništa više o tome.
■ U utorak ujutro, 8. srpnja, prisustvovao sam regularnom sastanku osoblja u 07:30 sati. Osim Blancharda na sastanku su isto bili nazočni: Marcel; kontraobaveštajni časnik Sheridan CAVITT; operativni časnik, pukovnik James I. Hopkins, logistički časnik i potporučnik Ulyssess S. Nero. Iz zrakoplovne baze Carswell iz Forth-Wortha u Tekasu, prisutni su isto bili Blanchardov šef, brigadir Roger Ramey i njegov voditelj osoblja, pukovnik Thomas J. Dubose. Glavna tema razgovora bio je izvještaj od Marcela i CAVITT koji se odnosio na opsežno polje ostataka u okrugu Lincoln, približno 120 kilometara sjevernozapadne od Roswella. Preliminarni izvještaj je izložio Blanchard oko druge lokacije udesa, približno 64 km sjeverno od grada. Uzorci olupine bile su raspoređeni po stolu. Bio je to materijal kakav nikad prije nisam vidio u životu. Ostaci su ličili na metalnu foliju, koja je bila tanka poput papira, no ekstremno snažna. Na ostacima su bili vidljivi znakovi postavljeni u vidu njihove duljine. Ostaci su bili prebačeni od osobe do osobe, kako bi svatko mogao izraziti svoje mišljenje. Nitko nije bio u stanju identificira ostatke udesa.
■ Jedna od glavnih briga koja se diskutirala na sastanku bila je rasprava o tome da li bi trebali obavijestiti javnost o otkriću. Brigadir Ramey je predložio plan, za koji vjerujem da je izvorno došao od njegovih šefova u Pentagonu. Bilo je potrebno odvratiti pozornost od važnije lokacije udesa koja je bila smještena sjeverno od grada. To bi se postiglo na taj način da bi se priznalo postojanje druge lokacije. Veliki broj civila je već bio uključen, ai mediji su već bili obaviješteni. Nisam bio potpuno obaviješten kako su to kanili izvesti.
■ Oko 09:30 sati ujutro, pukovnik Blanchard je nazvao moj ured gdje mi je diktirao objavu za tisak u kojoj se kaže da smo došli u posjed letećeg diska, srušenog na ranču sjeverozapadno od Roswella, koji je Marcel prevozio zrakoplovom u višu komandu. Trebao sam dostaviti objavu radio postajama KFGL i KSWS, te novinama ‘Daily Record’ i ‘Morning Dispatch’.
■ U trenutku kada je vijest objavljena, moj ured je bio obasut telefonskim pozivima iz cijelog svijeta. Poruke su dolazile na moj stol i umjesto da se posvetim medijima, pukovnik Blanchard mi je savjetovao da odem kući kako bih se ‘sakrio’.
■ Prije nego što sam napustio bazu, pukovnik Blanchard me je osobno doveo do zgrade 84 (hangar P-3). To je bio hangar za zrakoplove tipa B-29, stacioniran na istočnoj strani piste. Prilikom prilaženja zgradi, primijetio sam da je pod velikom stražom, iznutra i izvana. Kada sam ušao, dopušteno mi je da sa sigurne udaljenosti promatram objekt koji je pronađen sjeverno od grada. Bio je približno 3,5 do 4,5 metara dug, a oko 1,8 metara širok, bio je više nalik na jaje. Osvjetljenje je bilo loše, no površina je nalikovala na metal. Nije bilo vidljivih prozora, otvora, krila, sekcije repa ili nožica za slijetanje.
■ Također, s udaljenosti bio sam u mogućnosti vidjeti nekoliko tijela unutar šatorskog platna. Samo su se glave isticale izvan pokrivenog platna, no nisam bio u stanju razabrati više detalja. Glave su izgledale veće od uobičajenoga, a konture šatorskog platna ukazivale su na veličinu desetogodišnjeg djeteta. U jednom kasnijem trenutku, Blanchard je unutar svog ureda ispružio ruku na 1,2 metra iznad zemlje da dočara veličinu.
■ Bio sam informiran o improviziranoj mrtvačnici koja je postavljena da preuzme pronađena tijela.
■ Bio sam informiran da olupina nije bila ‘vruća’ (radioaktivna).
■ Nakon povratka iz Forth-Wortha, časnik Marcel mi je opisao da je odnio ostatke olupine u ured brigadira Rameya i nakon što se vratio iz dvorane s kartama, našao je ostatke meteorološkog balona i radarskog reflektora koji su zamijenjeni dok je bio izvan ureda. Marcel je bio vrlo uznemiren oko cijele situacije. Nismo više o tome diskutirali.
■ Dopušteno mi je da napravim najmanje jednu posjetu na lokaciji udesa tijekom operacije čišćenja. Vratio sam se u bazu s nekoliko komadića olupine koje sam prikazao u svome uredu.
■ Imao sam saznanja da su se nekoliko mjeseci kasnije vratila dva odvojena tima na svaku lokaciju udesa zbog periodičnih pretraga za preostalim dokazima.
■ Uvjeren sam da je ono čemu sam osobno prisustvovao predstavljalo nekakav tip letjelice i posade iz svemira.
■ Za ovaj iskaz nisam dobio nikakav novac niti sam dobio bilo kakvu protuvrijednosti. Ovaj iskaz predstavlja istinu u najboljoj namjeri koliko sam se mogao prisjetiti.

Potpis: Walter G. Haut
26 prosinca 2002.

Potpisivanju svjedočio:
Chris Xxxxxx

JOŠ JEDNO SVJEDOČENJE IZ Rozvela

1986. godine, umirovljeni časnik Jesse Marcel (spominje se u gornjem tekstu) rekao je na samrti svome sinu: ‘Moraš reći svijetu istinu o Roswellu. Kada vojska ne bude više imala utjecaja na tebe i na tvoju obitelj molim te da sve razjasniš ‘.
Časnik Jesse Marcel bio je voditelj obavještajne službe u zrakoplovnoj bazi Roswell u Novom Meksiku. 7. srpnja 1947. godine, Marcel je bio poslan da izvidi mjesto udesa neidentificiranog objekta, 120 km sjeverozapadno od baze.Nakon izviđanja mjesta udesa, Marcel je svratio do svoga doma da pokaže obitelji što je otkrio. Jesse Jr. je tada imao samo 11 godina, no živo se sjeća uzbuđenja svog oca. Jesse Jr. je tada video materijal poput folije za koji mu je otac rekao da je bio razbacan oko ostalih ostataka. Bio je sjajan i tanak poput papira, no nije se mogao rasparati ili prerezati. Također je vidio i male metalne uske komadiće duge nekoliko desetaka centimetara koji su na sebi imali nekakve simbole poput hijeroglifa. Izgledalo je poput nečega što nije s ovoga svijeta.
Nakon povratka u bazu, Marcelov se sastao sa svojim nadređenim, pukovnikom William ‘Butch’ Blanchardom. Istoga dana, zrakoplovna baza u Roswellu objavila je izjavu za medije da je ‘došla u posjed letećeg diska’. Blanchard je zapovjedio Marcelu da odleti prema bazi u Forth-Worthu u Teksasu. Marcela je zatim iskoristio brigadir Roger Ramey koji je na brzinu sazvao novu konferenciju za tisak. Ramey je tvrdio da su vojni stručnjaci u Roswellu pogriješili i da su ostatke ‘letećeg diska’ zamijenili za obične ostatke meteorološkog balona. Novinari su uslikali Marcela kako kleči uz ostatke meteorološkog balona u uredu brigadira Rameya što je trebalo biti konačno objašnjenje incidenta. Nakon tog događaja, časnik Marcel je bio prisiljen živjeti u laži. Svoju priču o ostacima izvan ovoga svijeta, objavit javnosti tek 1978. godine.
Riječi koje je Jesse Marcel izgovorio svome sinu Jesse Marcelu Jr., progoniće ga gotovo 20 godina. Konačno, nakon što se njegovo umirovljenje približilo, nakon njegovog službovanja u Iraku 2004. godine, Jesse Jr. je odlučio svoja saznanja staviti na papir i napisati knjigu. Službenih poveznica sa vojskom SAD-a više nije imao. Prilikom pisanja knjige, Jesse Jr. je ponovno proživio sve detalje slučaja. Prisjetio se kako je bilo teško njegovom ocu nakon što se fotografirao s ostacima meteorološkog balona. Bila je to nepravda s kojom obitelj Marcel živi 60 godina.
No, zahvaljujući knjizi ‘Ostavština Roswella’ (The Roswell Legacy), časnik Jesse Marcel trebao bi biti konačno rehabilitiran oko svoje uloge u vojnoj povijesti. Knjiga je objavljena 5. srpnja 2007. godine u Roswellu tijekom proslave 60. godišnjice incidenta.

conopljanews.net