Astro INDEX

STAV CRKVE O SPIRTIZMU

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Biblija kategorički zabranjuje svaki oblik vraćanja i prizivanja duhova kao bezbožne i praznovjerne prakse koje teško vrijeđaju čast Božju i formalno su oprečne prvoj zapovijedi: Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare: ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Gospodin, Bog vaš!
Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer: tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom: nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka, ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini gadi se Gospodinu.
Osim čistog i jasnog zabranjivanja navedenih praksa, biblijski tekstovi snažno pozivaju na vjernost toj zapovijedi, pozivajući se otvoreno na božansku kaznu koja proizlazi iz upuštanja u bezbožne i praznovjerne prakse: Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takvog čovjeka i odstranit ga iz njegova naroda. Posvećujte se da budete sveti! Ta, ja sam Gospodin, Bog vaš!
Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru, kojom se iznevjerio Gospodina: nije držao Gospodnje zapovijedi, i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, a nije pitao Gospodina; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Majeva sina Davida.
Riječ Božja ne ostavlja ni najmanju sumnju oko etičkog suda kojeg treba pripisati praksama magije, okultizma, nekromantizma i spiritizma: one se, u velikoj metafori o ‘zaručničkom’ odnosu između Boga i njegova naroda, izjednačuju s prostitucijom, čine oblik idolopoklonstva i razlikovno su obilježje onih poganskih naroda koje Bog ‘stavlja u ruke’ Izraela, te su težak grijeh protiv prve zapovjedi.
Kako je spiritizam bio blisko povezan s praksama ‘duševnog magnetizma »i hipnotizma, o ovim vrstama fenomena govorilo se u teološkim raspravama iu odlukama crkvenih vlasti. Kongregacija inkvizicije 25. svibnja 1840. je zaključila: ‘Otklonivši svaku zabludu, svako vračanje, izričito ili uključno zazivanje đavla, nije moralno zabranjeno korištenje magnetizma, naime samo kao čina korištenja fizikalnih sredstava koja su inače dozvoljena, ako se ne teži prema nedozvoljenom cilju, ili na neki drugi način zlom. Primjena naime čisto fizikalnih principa i sredstava za nadnaravne stvari i učinke, kako bi ih se protumačilo fizikalno, samo je potpuno nedozvoljena i krivotvorena varka ‘.
Ova odluka je ponovljena 28. srpnja 1847., a enciklika Sv. oficija biskupima od 4. kolovoza 1856. između ostaloga kaže: ‘Premda je ovim općim dekretom dovoljno protumačena dopuštenost ili nedopuštenost korištenja ili zloporabe magnetizma, ipak ljudska je zloba toliko porasla, da zanemarivši dozvoljeno bavljenje znanošću, radije se okreće zanimljivostima na veliku propast duša i na štetu samog građanskog društva, te se hvale da su otkrili neki princip predviđanja i predskazivanja. Tako neke ženske, ne uvijek čednog ponašanja, pričaju da su zahvaćene sposobnošću hodanja u snu i jasnim gledanjem, i kako to već nazivaju, te da mogu vidjeti i nevidljivo, započeti razgovore o vjeri, dozivati ​​duše mrtvih, primati odgovore, otkrivati ​​nepoznato i daleko , te se lakoumnim pokušajima usuđuju činiti praznovjerne stvari takve vrste, i tako proricanjem sebi i svojim gospodarima sigurno stječu veliku dobit. U svemu tome, kakvom god se vještinom ili varkom služile, budući da se primjenjuju fizikalna sredstva za neprirodne učinke, radi se o potpuno nedozvoljenoj i krivovernoj prevari te o sablazni protiv dobrog ponašanja ‘.
Svećenici se nadalje potiču da ulože sve moguće napore za potiskivanje ovakvih zloupotreba ‘kako bi se Gospodnje stado zaštitilo od neprijatelja, polog vjere očuvao, i vjernici zaštitili od moralne korupcije’.
Drugi plenarni koncil u Baltimoreu (1866.) govoreći o prevarnoj praksi u spiritizmu izjavio je da se neke manifestacije mogu pripisati sotonskom uplitanju i upozorava vjernike protiv davanja bilo kakve potpore spiritzmu ili čak, izvan znatiželje, pohađanje seansi (Dekret, nn. 33-41 ). Taj koncil posebice naglašava protuhrišćanski znak spiritističkih tehnika glede vjere i karakterizira ih kao pokušaj ponovnog oživljavanja poganstva i magije. Dekret Sv. oficija od 30. ožujka 1898. osuđuje spiritističke prakse, čak iako je isključena komunikacija s demonom, te se čini kako se komunicira samo s dobrim duhovima.
Najeksplicitnija i najznačajnija osuda spiritizma nalazi se u negativnom odgovoru kojeg je dao Sv. oficij 24. travnja 1917. i autoritativno odobrio papa Benedikt XIV. dva dana kasnije na pitanje: ‘Smije li se prisustvovati razgovorima ili bilo kakvim spiritističkim skupovima koji se odvijaju preko medija, kako ih zovu, ili bez medija, uz pomoć hipnoze ili bez nje, kao i onima koje imaju oblik poštenja ili pobožnosti, bilo da se ispituju duše ili duhovi bilo da se slušaju njihovi odgovori, ili pak da se samo gleda, pa i proturečeći šutke ili izričito, da se ne želi imati nikakva veza sa zlim duhovima? Odgovor: U svemu nikako. ‘
U svim tim dokumentima napravljena je distinkcija između legitimnog znanstvenog istraživanja i praznovjernih zloupotreba. S ovim se Crkva ne izjašnjava o naravi činjenica kojima se spiritisti hvale, jesu li to autentični fenomeni ili jednostavne obmane (na znanosti je da donese takav sud), ali se vrlo jasno izjašnjava o opasnostima po vjeru i ćudoređe kojima se izlaže onaj tko sudjeluje u spiritističkim praksama i zbog toga ih kategorički zabranjuje svojim vjernicima. Takva zabrana tiče se svih, od običnog vjernika do znanstvenika, i širi se na sve motivacije zbog kojih bi netko mogao sudjelovati na spiritističkoj seansi ili bilo kojem obliku prizivačke prakse, čak i bez prisustva medija.

ZAKLJUČAK

Kršćanin vjeruje u uskrsnuće tijela kao božanski dar, a Crkva osim toga poučava da je ljudska duša besmrtna. Po sebi ne bi, dakle, bilo nemoguće misliti na mogućnost ‘komunikacije’ između živih i pokojnika, ali problem se tiče nadasve načina: što rade duše nakon smrti, tko odlučuje da li se, kako i kada trebaju ili mogu pojaviti? Teološko razmišljanje jasno otkriva da duša, odmah po smrti tijela, biva suđena u svjetlu vrhunaravnog promisla pravde i ljubavi, koje Bog ima za nju, a ishod tog suda može biti vječna radost (pridružujući se odmah ili nakon razdoblja pročišćenja i kajanja) ili vječna patnja . U tom kontekstu čini se jasno da je samo na Bogu da odluči da li se, kako i kada neki pokojni mogu pokazivati ​​živućima.Pretpostavljati da ih se ‘priziva’ čin je grešne oholosti, gotovo kao da čovjek može poučavati Boga što treba raditi. Jedini ozbiljan i mudar stav, prema Božjim stvarima, stav je ustrajne i pune pouzdanja molitve, u kojoj se moli za spasenje živih i pokojnih, ostavljajući Bogu da utvrdi načine kojima želi podijeliti potrebne milosti.
Okultna praksa spiritizma, kao i sve ono što je tajnovito, privlači čovjeka i izaziva njegovu radoznalost. Zato se događa da čak djeca u osnovnoj školi, pa i srednjoškolska i studentska mladež, vrlo često upadaju u iskušenje da se u pojedinim grupama pokuša prizivati ​​duhove. Dakako da to čine i odrasli, među kojima je najrizičnija skupina roditelja sa snažnom željom da stupe u ‘komunikaciju’ s tragično nestalom djecom. Sve se to čini u potpunom neznanju od kobnih posljedica, ne samo za vječni život, nego i za ovaj zemaljski.
Na kraju se treba sjetiti već spomenute mogućnosti uplitanja zlih duhova: čak i ako se često za tzv. spiritističke fenomene mogu naći prirodna objašnjenja, sama činjenica da je neodređeno moguće pretpostaviti uplitanje demonske prirode – na neki način dopušteno i od samih spiritista – trebalo bi konačno razuvjeriti od približavanja takvim praksama. Između ostalog demoni, ne mogavši ​​ipak činiti prava čuda, mogu itekako djelovati čudima koja pogađaju maštu i uobrazilju. Ako uz to uzmemo u obzir činjenicu da se – Sotona voli preodjenuti u anđela svjetla, imamo razlog više ne vjerovati iu one manifestacije koje bi se činile prekrivene kristalnom čistoćom.
Pokušajmo npr. zamisliti majku koja je izgubila sina i koja se stavlja u položaj izvršenja, makar, ‘implicitnog’ prizivanja, kojoj (bez trikova, obmana, sugestija ili drugog) odgovara glas veoma sličan glasu sina, koji je potiče da bude snažna, da ima vjere, da moli, da ne prekida razgovor s njim. Ima li što dirljivije od toga? Ipak, ako je to bio demon koji je htio dovesti u napast ženu koja je izgubila sina, nema sumnje na čemu temelji njezinu ‘slabu točku’. Takav primjer, možda i suviše fantastičan, trebao bi nas navesti na razmišljanje.

ASTROLOGIJA TAROT NUMEROLOGIJA TELEFONOM

(POZIV DODIROM NA BROJ TELEFONA)

NEMAČKA

0,79 EUR*
Cena mobilnog zavisi od operatera

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

BiH BH Telecom

1,4 KM

BiH m:tel

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK

ASTROLOZI AKTIVNI NA MREŽI

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Saznajte šta Vas očekuje u budućnosti.