Oni koji se klanjaju idolima nalik su na čovjeka koji pomoću ljepila lovi ptice i koji je, uhvativši jednom slavuja, htio ga zakolje i pojede. Slavuju je bio dat glas čovjekov, pa on reče lepitelju: ‘Kakva ti je korist, o čovječe, da me zakolješ, kada se od mene ne možeš zaistiti? Nego, ako me oslobodiš dat ću ti tri zapovijedi, i ako ih se budeš pridržavao imaćeš veliku korist cijelog svog života ‘.
Lovac se začudi takvom govoru i obeća da će ga osloboditi odmah ako čuje od njega nešto novo. Slavuj progovori: ‘Ako nešto ne možeš uzeti, nemoj ni pokušavati uzmeš, ne kaj se zbog nečega što je prošlo i nevjernoj riječi nikako ne vjeruj’. Začudi se čovjek lijepo sastavljenim i pametnim riječima i oslobodi ga. A slavuj je htio provjeriti je li čovjek razumio snagu riječi koje mu je govorio i da li će od njih imati neku korist, pa mu reče, leteći na sigurnoj udaljenosti: ‘Avaj, čovječe, tvoje gluposti! Kakvo si blago izgubio danas! U mojoj je utrobi biser veći od nojevog jajeta! ‘
Kada je pticolovac to čuo, obuze ga tuga i kajao se što je slavuja pustio. Nadajući se da će ga ponovo uloviti reče: ‘Pođi sa mnom u moj dom da te ugostim i otpustiti s čašću’. A slavuj mu reče: ‘Sada vidim tek koliko si nerazuman, jer ništa od onog što ti je bilo slatko čuti nisi upotrijebio u svoju korist. Rekoh ti da se ne kaješ zbog onoga što je prošlo, a ti sad tuguješ što sam ti iz ruku pobjegao, i kaješ se zbog stvari koja je prošla. Zapovjedio sam ti da ne pokušavaš uzeti ono što nije moguće, a ti sad pokušavaš me uhvatiš, mada ne možeš ići mojim hodom. Zapovjedio sam ti da ne vjeruješ nevjernim očima, a ti si povjerovao da je u mojoj utrobi biser mjerom veći od mog rasta, nisi promislio ni da ja nisam sličan Nojevom jajetu, pa kao bih takav biser u sebe smjestio. ‘
Tako su, dakle, bez razuma i smisla oni koji se nadaju u idole. Načinivši ih svojim rukama, klanjaju im se i za one koje su njihovi prsti stvorili kažu: ‘Ovi sazdaše nas’.