Još 1996. godine NASA je priopćila da su uhvaćeni inteligentni signali iz središta Zemlje i da je dešifriranje tjedna. Mi smo oduvijek željeli komuniciramo s nebom, ali nam to nije bilo dano ili nismo na dovoljnom nivou razvoja da to možemo i ostvariti.
Davno prije, 1966. godine zamišljen je, a ubrzo zajedničkim naporom SSSR i SAD i ostvaren takozvani program SETI. S više lokacija na Zemlji, uz pomoć specijalno konstruiranih elektromagnetskih uređaja emitirane su kodirane poruke u svemir. Sovjetski akademik Šklovski, koji je bio na čelu znanstvenog tima 1973. godine, izjavljuje da se program prekida jer kontakt ‘nije ostvaren’.
On istina napominje da su od tri relativno bliske zvijezde dobili istu poruku, ali da je to bila, vjerojatno, neka nepoznata vrsta svemirskog odjeka. U svemiru je nesnosna kakofonija, jer nema nebeskog tijela koje nešto ne emitira, pa je dobivanje istog signala možda i obična podudarnost. S obzirom na elektromagnetske signale koje naša planeta emitira, postoje i kalkulacije o životu sličnom našem na mnogobrojnim zvijezdama koje emitiraju na istim frekvencijama i na isti način.
Astrofizičar Karl Sagan, koji je tada bio u timu Šklovskog, tvrdio je tada da su te zvijezde potvrdile prijem, ali da se nije znalo kako da se dalje nastavi. Pošto je od tada, korištenjem svemirskih sondi i brodova, mnogo puta bila odaslana poruka a do odgovora koji možemo dešifrirati još nije došlo, teško je dati kategoričan odgovor. Možda je tumačenje da smo u procesu ‘motrenja i analiziranja’ od strane vanzemaljskih inteligencija – najrealnije.
Ostalo je, međutim, potpuno zanemareno ono što je Šklovski, jedan iz plejaderuskih velikana nedovoljno poznatih širokoj javnosti, u službenom priopćenju rekao: ‘Potrebno je posvetiti veću pozornost unutrašnjosti naše rodne planete, jer smo isti odgovor primili i iz dubine Zemlje’ – doslovce je ovako ruski znanstvenik izjavio. Što to znači? Doktor Kazancev smatra da unutrašnjost zemlje nije užarena lava, već tvrdi metal, bilo kao puna kugla ili sferni omotač oko ‘praznog prostora’, a, kao što znamo, svaki metal emitira elektromagnetske valove. Zagovornici podzemne civilizacije smatraju da je riječ o umjetnoj obrambenoj tvorevini koja je davno naopravljena.
Dr Leonid Vasiljevič, geolog, predvodio je tim koji je ispitivao dubinu Zemlje posebno konstruiranim robotima-krticama opremljenim i kamerama. Nalazi su bili začuđujući: na nekih 3.000 metara sloj postaje tvrd, hladan i do sada neprobojan. Na jednom lokalitetu kod Novosibirska uzorak pokazuje skup metalnih čestica koji je, pod velikim pritiskom i izuzetno niskim temperaturama, postao kompaktna čvrsta masa – i to na dubini gdje bi trebao biti plinovita i polutečni topla masa! Dr Vasiljevič, u jednom intervjuu kaže da će znanost morati revidirati stav o unutrašnjosti Zemlje. Njega osobno zbunjuje, što on neuvijeno i iznosi, to što trećina metalnih čestica u spomenutom uzorku na postoji na Zemlji i što njegove kolege ne uspijevaju izdvoje elemente i obogate postojeću tablicu elemenata.
Poput svih ozbiljnih ruskih znanstvenika, on se ne upušta ni u kakve nategnute hipoteze – on jednostavno iznosi činjenice. Uostalom, još je otac ruske kosmonautike Ciolkovski, stalno naglašavao da je stremljenje u nebo normalno, ali da je možda potrebno prvo ispitati utrobu Zemlje, jer ćemo tu naći mnoge odgovore. Sada, kada su uhvaćeni inteligentni signali iz središta Zemlje, da li to znači da komunikacija s drugim svjetovima počinje tu, pored nas, bilo da je u pitanju realna podzemna civilizacija ili paralelni svijet koji koristi određene uređaje u utrobi naše planete kao transmisión sredstvo. Mozaik različitih informacija polako se uklapa.