Treći ætt, kao i drugi, počinje s gubitkom. Razlika je u tome što runa Hagal nosi žrtvovanje onih stvari koje nisu toliko bitne za naš razvoj, dok Tyr predstavlja dobrovoljnu žrtvu koju prinosi onaj koji točno zna čega se odriče i zašto. Bog Tyr je žrtvovao ruku, dopuštajući vuku Fenrisa da mu ju odgrize, kako bi okovao njegovu kaotičnu snagu. Kao što je Tyr jedan od najstarijih bogova nordijske mitologije, tako je i njegova runa jedna od najstarijih runa. Preživjela je nepromijenjena još od ranog brončanog doba. Tyrova runa predstavlja sve one dobre osobine: snagu, hrabrost, dužnost i odgovornost. Sa druge strane ona predstavlja i dublju misteriju- ranjenog boga. Bol rune Tyr fokusira pažnjum i traži disciplinu. Ta rana nosi dublje značenje. Ur je svladan, a lekcija Tyra i Haga je naučena. To je put ratnika.
Korijeni, povijest, mitologija :
Tir jedan od Bogova Sjevernog panteona o kome se jako malo zna. Prilično je sigurno da je on (pod raznim nazivima – od sjeverozapadnog Tyr, preko Tiwaz, do južnog i jugoistočnog Tuisto) bio glavni Bog u panteonu, od koga je Odin preuzeo vlast tek kasnije. Međutim, dok je o Odinu preživjelo dosta pjesama i priča, o Tiru su ostali samo tragovi, nagovještaji, kratke priče, i jedna jedina potpuna legenda, o vezivanju vuka Fenrisa.
U mnogim mitologijama ćete naći pomene da je Tyr u stvari sin Odina i Frigge, ali to je sumnjiv podatak – vjerojatno se radi o novijoj reviziji. Postoje indikacije da je Tir, pod imenima Tuisto ili Twist u stvari jedno od najstarijih europskih božanstava. Istočna plemena su ga također smatrala Bogom Sunca, i njegov mač je bio simbol za sunčeve zrake. Naznaka toga koliko je on bio važan je samo njegovo ime; postoji konsenzus u lingvističkim krugovima da je njegovo ime (Tir, Teiwaz, Tiuz …) povezano s riječima poput grčko “Zeus” ili latinsko “Deus,” “Bog.”
Zna se da je Tir bio Bog Pravde u sjevernim panteonima. Njegov mač je bio svijet; zakletva na Tirov mač se smatrala obvezujućom; kršenje te zakletve je značilo potpuni gubitak časti i smrt. Otud dolazi običaj da se vazali kunu vladarima na mač, uporaba mača prilikom posvećenja vitezova, itd.
Također, najrašireniji oblik opće pravde u sjevernim zemljama je bilo okupljanje koje se izvodilo nekoliko puta godišnje (ovisno o mjestu), koje se zvalo prosto “stvar” (the Thing). Na “stvari” su ljudi izlazili pred izabrani suci, izlagali probleme i sukobe, i dobivali odgovore i razrješenja. Tu se sudilo zločincima i prekršiteljima zakona … Bog koji je predsjedavao nad “stvari” je bio, naravno, Tir.
Tir je također Bog rata, ali (za razliku od drugih bogova rata, kao što su Mars ili Ares) on se uvijek bori samo na strani na kojoj je pravda. U pričama je naoružan kopljem i mačem – ali je njegovo koplje manje oružje, a više žezlo koji pokazuje zakonodavnu moć. Mačevi pripadnika nordijskih plemena su redovito imali dvije Rune Tyr urezane u metal mača.
Tir je epitom pravde, hrabrosti, poštenja, discipline i spremnosti na žrtvu za opće dobro. Bilo što što je povezano s njim mora biti rađeno uz strogu pozornost na čast i dostojanstvo, i njegova pomoć (pa ni pomoć Rune) ne može biti dobivena za nepravedan cilj. U jednom smislu, Tyr je simbol vječnog zakona Univerzuma, manifestacija ORLOGI na razini ljudskog shvaćanja pravde.
