Nekada davno živjela je djevojčica koja je imala lošu narav. Njena majka joj je dala kesu punu eksera i kazala joj da svaki puta kad izgubi živce mora zabiti jedan čavao u ogradu. Prvi dan je morala zabiti čak 37 eksera! Tijekom sljedećih nekoliko tjedana kako se je učila kontrolirati, broj eksera zabijenih smanjivao se iz dana u dan. Shvatila je da joj je lakše obuzdavati ljutnju nego zabijati ekser u tvrdu ogradu.
Napokon, stigao je dan kada djevojčica nije izgubila živce ni jedanput! Kazala je to majci i ona joj je savjetovala da svaki takav dan koji prođe u miru – izvuče jedan čavao. Stigao je dan kada je djevojčica rekla majci da više nema niti jednog eksera u ogradi! Majka je uzela kćer za ruku i odvela je do ograde, i rekla joj: ‘Dobro si učinila kćeri moja … ali pogledaj rupe koje su ostale u ogradi … ograda više nikada neće izgledati isto! Kada kažeš nekome nešto u ljutnji povrijediš ga. Kao da zabiješ nož u tu osobu i potom ga izvadiš napolje. Nema veze koliko puta kazes: ‘Žao mi je’ .. rana je ipak još uvijek tu. Povrijediti nekoga riješima je ponekad gore nego fizički.Prijatelji su naše rijetko bogatstvo i treba ih čuvati. Oni te nasmijavaju kada si tužna, ohrabruju te kada trebaš uspjeti nešto u životu, pozajmljuju ti rame za plakanje, uši za slušanje i otvaraju ti srce. ‘
ČUVAJTE SVOJE PRIJATELJE! I IZVINITE IM SE AKO STE IKADA NAPRAVILI KAKVU RUPU U NJIHOVOJ OGRADI !!!