Vjerovanje u mogućnost komunikacije s dušama mrtvih je drevno, a prakticiralo se u Perziji, Grčkoj, Kaldeji, Kini i Egiptu. Zaista se čini da je spiritizam bio prakticiran, u jednom ili drugom obliku, od strane ljudi koje su dobrano dijelili prostor, vrijeme i kulturu. Međutim, moderna faza spiritizma datira od 1848. godine iz iskustava obitelji Fox u Hadesvilu, a kasnije u Rochesteru, država New York. Neobjašnjiva “kuckanja ‘u kući, micanje namještaja kao uz pomoć nevidljivih ruku i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguće. Uvjerene kako kucanje dolazi od duhova umrlih koji s njima žele stupiti u kontakt, dvije Foxove kćeri, Katarina i Margaret, pronašle su kod tih signala i postavljale pitanja ‘duhu’ koji je odgovarao kuckanje. Njih smatraju prvim ‘medijima’ modernih vremena. Slična uznemiravanja pojavila su se iu drugim dijelovima Sjedinjenih država, osobito u Stratfordu, Connecticutu, u kući dr. Phelpsa, prezbiterijanskog svećenika, gdje su manifestacije (1850. -1851.) Često bile nasilne, a odgovori duha blasfemični. Sestre Fox su 1851. u Buffalu posjetila tri liječnika, sveučilišna profesora u tom gradu. Kao rezultat njihovih istraživanja doktori su izjavili da su “kuckanja ‘bila jednostavno’ pucketanja ‘članaka koljena. Ali ta tvrdnja nije umanjila niti popularni entuzijazam niti interes više ozbiljnijih osoba.
Predmet su preuzeli ljudi poput Horace Greeleva, Wm. Lloyd Garrisona, Roberta Harea, profesora kemije na Sveučilištu u Pennsylvaniji, i John Worth Edmondsa, suca Vrhovnog suda države New York. Među spiritistima se istakao Andrevv Jackson Davis, čije djelo Principi prirode (1847), koje je diktirao u transu, sadrži teoriju svemira koja nalikuje Svedenborgianovoj. Spiritizam je, također, našao ozbiljne zagovornike među svećenicima različitih denominacija, osobito univerzalista; snažno se obraćao mnogim ljudima koji su izgubili religiozno vjerovanje u budući život, a dobro je prihvaćen od onih koji su tada pokretali pitanje nove socijalne organizacije – pionira modernog socijalizma. Vjera u spiritizam je toliko bila raširena da je 1854. godine Američkom Kongresu podnijeta peticija za imenovanje komisije za istraživanje ovog fenomena. Peticija sa nekih 13.000 potpisa stavljena je na stol, ali ništa nije poduzeto.
U Europi je put spiritizmu bio pripravljen Svedenborgianovim pokretom i epidemijom micanja stola, koja se s kontinenta proširila u Englesku i preplavila sve slojeve društva. To je još bila pomodna zabava kada su 1852. dva medija, gđa Havden i gđa Roberts, došle iz Amerike u London i držale seanse koje su privlačile pažnju znanstvenika, ali i popularistički interes. Faradav je 1853. pokazao da su micanja stola bila uslijed voljnog mišićnog djelovanja, a dr. Carpenter je dao isto objašnjenje. No, mnogo zamišljenije osobe, većinom među klerom, držale su se spiritističke interpretacije. To je također prihvatio socijalist Robert Owen, dok je profesor de Morgan, matematičar, u svom iskazu sa seanse s gđom Havden bio zadovoljan da je ‘netko ili neki duh čitao njegove misli’.
Kasniji razvoj u Engleskoj slijedio je s medijima koji su došli iz Amerike: Daniel Dunglas Home (Hume) 1855., braća Davenport 1864. i Henry Slade1876. Među engleskim medijima 1872. postali su istaknuti velečasni William Stanton Moses i gđica Florence Cook, te 1866. William Eglinton. Spiritizam su zagovarale različite periodičke publikacije, te branili brojni radovi od kojih je za neke bilo rečeno da su ih diktirali sami duhovi, npr. Spirit Teachings STAINTON Mosesa, čija je svrha bila dati izvješće o uvjetima u drugom svijetu i oblikovati neku vrstu spiritističke teologije.
Za vrijeme ovog razdoblja znanstveno mišljenje o spiritističkim pojavama bilo je podijeljeno. Dok su profesori Huxley i Tandall oštro denuncirali spiritizam u teoriji i praksi, gospodin (kasnije sir Wm.) Crookes i dr. Alfred Russell Wallace smatrali su fenomen vrijednim ozbiljnog istraživanja. Isti pogled je izražen u izvješću koje je Dijalektičko društvo objavilo 1871. godine nakon istrage duge osamnaest mjeseci, kao i 1876. na sastanku Britanske asocijacije, gdje je prof. Barrett, F.R.S. zaključio svoj izvještaj požurivanjem postavljanja znanstvenog vijeća za sustavno istraživanje ovakvih fenomena.
Rast spiritizma u kontinentalnom dijelu Europe obilježen je sličnim prijelazom od popularne znatiželje do ozbiljne istrage. Godine 1787. Egzegetsko i filantropijsko društvo iz Stockholma, sljedeći Svedenborgianov pogled, protumačilo je izražavanje ‘magnetiziranih’ subjekata kao poruke iz duhovnog svijeta. Ova interpretacija postupno je dobivala naklonost u Francuskoj i Engleskoj, ali do Cahagnetovog izdanja prvog volumena Arcanes de la vie future devoilees, 1848. u Parizu, nije objašnjavala koji bi bio cilj komuniciranja sa svijetom mrtvih. Micanje stola i neobično kuckanje izazvalo je uzbuđenje u Parizu i dovelo do istrage grofa Agenor de Gasparina. On je zaključio (Des tables tournantes, Paris 1854.) kako fenomen potječe od neke fizikalne sile ljudskog tijela, a profesor Thury iz Ženeve (Des tables tournantes, 1855.) složio se s tim objašnjenjem. Barun de Guldenstubbe (La Realite des Esprits, Paris 1857.) nasuprot tome objavio je svoje vjerovanje u duhovnu intervenciju, a M. Rivali, kasnije poznat kao Allan Kardec, objavio je ‘spiritualističku filozofiju’ u Le Uvre des Esprits (Paris 1853.) , koja je postala vodič za cijeli predmet.
U Njemačkoj je spiritizam također izrastao iz ‘duševnog magnetizma’. J.H. Jung je u svojoj Theorie der Geisterkunde obznanio da je u stanju transa duša oslobođena iz tijela, a sam trans kao takav on smatra bolesnim stanjem. Među najranijim njemačkim vidovnjakinja bila je gđa Frederica Hauff, ‘vidovnjakinja iz Prevorsta’, čija su iskustva iznesena u knjizi Justinus Kernera Die Seherin von Prevorst (Stuttgart 1829.).
U svom kasnijem razvoju spiritizam je predstavljen u znanstvenim i filozofskim krugovima od istaknutih ljudi kao što su npr. Ulrica, Fichte, Zullner, Fechner i Wm. Weber. Posljednja trojica vodila su (1877.-1878.) Niz eksperimenata s američkim medijem Sladeom u Leipzeigu. Rezultati su objavljeni u Zullnerovim Wissenschaftliche Abhandlungen. lako je smatrana važnom u to vrijeme, ova istraga se ne može držati zadovoljavajućom zbog nedostatka opreza i točnosti.
Sve ovo u glavnim crtama pokazuje da je moderni spiritizam unutar jedne generacije prešao granice pukog popularnog pokreta i izazvao pozornost znanstvenog svijeta. On je, štoviše, doveo do ozbiljnih podjela među znanstvenicima. Za one koji poriču postojanje duše odvojeno od organizma, prethodno stvoren zaključak je bio da ne mogu postojati takve komunikacije kao što tvrde spiritisti. Naravno, ovo negativno viđenje još uvijek zauzimaju oni koji prihvaćaju temeljne ideje materijalizma. Ali daleko od svih takvih a priori razmišljanja, oponenti spiritizma opravdavaju svoje stajalište naglašavajući bezbrojne slučajeve prijevara koje su iznesene na vidjelo ili preko pobližeg ispitivanja korištenih metoda ili preko priznanja samih medija.
Međutim, usprkos ponovljenim raskrinkavanjima pojavili su se fenomeni koji se očito ne mogu opisati kao varka bilo koje vrste. Njihov neobjašnjivi znak skeptici pripisuju krivom promatranju. Spiritistčke prakse su, jednostavno, smještene kao novo poglavlje u dugoj povijesti okultizma, magije i popularnog praznovjerja. S druge strane, određeni broj mislioca osjeća se obveznim priznati, i nakon svih mogućnosti elemenata prijevare, da ipak ostaju neke činjenice koje zahtijevaju temeljitije istraživanje. Londonsko Dijalektičko društvo je 1869. imenovalo 33-očlane veće ‘istražiti fenomene sa navodnim duhovnim manifestacijama i izvijestiti o tome’. Izvještaj Veća 1871. godine kaže da se ‘mogu proizvesti pokreti u krutim tijelima bez fizičkog kontakta od strane neke neprepoznatljive sile, koja djeluje unutar nedefinirane udaljenosti od ljudskog organizma i povrh dosega mišićnog djelovanja’, te da je ‘ova sila često upravljana razumom (inteligencijom ) ‘. U Londonu je 1882. osnovano Društvo za psihička istraživanja radi znanstvenog ispitivanja ‘prepornih fenomena’. Motiv istrage dopunjavao je povijest hipnotizma, koji je bio ponavljano opisivan kao šarlatanstvo i prijevara. Usprkos tome, strpljivo istraživanje vođeno rigoroznim metodama pokazalo je da ispod pogreške i prijevare leži neki stvarni utjecaj na koji treba računati, a koji je na kraju objašnjen teorijom sugestije. Napredak spiritizma, mislilo se, mogao bi jednako tako donijeti ostatak činjenice koja zaslužuje znanstveno objašnjenje.
Društvo za psihička istraživanja uskoro je u svom članstvu brojilo različite predstavnike znanosti i filozofije u Engleskoj i Americi, a brojna udruženja sa sličnim ciljevima i metodama osnovana su u mnogim zemljama. ‘Zapisnici’ društva sadrže detaljna izvješća o istraživanjima spiritizma i srodnih predmeta, a stvorena je i voluminozna literatura. Dok neki pisci zadržavaju kritički stav, drugi otvoreno govore u prilog spirirtizma, a neki nedavno preminuli (Mvers, James) su se prije smrti dogovorili sa svojim preživjelim suradnicima da uspostave komunikaciju!