– Bila je nedjelja poslijepodne i spavao sam kada sam začuo zvonjavu telefona. Čim sam se dovoljno razbudio, podigao sam slušalicu. Bio je to moj otac. Zaprepastio sam se. Imao je karakterističan, dubok glas, kao James Earl Jones, i nije moglo biti zabune tko je u pitanju. Pitao me kako sam. Imao sam tešku operaciju nekoliko tjedana ranije i oporavljao sam se. Želio je znati da li sam čuo za smrt dvojice ljudi. Rekao sam da nisam. Konstatirao je zatim da će stvari krenuti na bolje, da je tu u blizini i da me voli, ali da mora ići i prekinuo je vezu. Kada sam spustio slušalicu, bilo je to kao da sam se s nekog drugog razine stvarnosti vratio na ovaj. Smjesta sam pozvao svoje rođake da im kažem da je tata zvao! Moj otac se javio 13. rujna – na drugu godišnjicu smrti – ispričao je Michael.
Judy V. imala je sličan poziv s ‘druge strane’, ali najvjerojatnije ne – žice, jer aparat u tom trenutku nije bio čak ni ukopčan u mrežu: Tijekom 1999. godine naš telefon je nekoliko puta bio u kvaru. Majka je bila na poslu i ja sam zadrijemala kada me je zvono probudilo. Odgovorila sam, ali s druge strane nisam ništa čula. Ponovno sam se javila, a onda sam čula čovjeka koji je rekao nešto što nisam razumjela. Upitala sam: ‘Što?’ i onda je glas ponovio: ‘Je li to berbernica?’ Odgovorila sam: ‘Ne’, i poslije toga nisam više ništa čula. Spustila sam slušalicu i tada mi je sinulo da je osoba zvučala baš kao moj djed koji je umro prije četiri ili pet godina. Na moje iznenađenje, tek onda sam shvatila da telefon čak nije ni uključen u zid! To me još više uvjerilo da sam zaista čula djedov glas – zaključila je Judy.
Mary B. nikada nije vjerovala u duhove, ali nakon telefonskog razgovora koji je vodila 26. travnja 2001 kao prodavač telefonske opreme, promijenila je mišljenje. Pozvala je jedan broj u Pennsylvaniji i žena koja se javila predstavila se kao gospođa B. ali ni nakon dužeg razgovora, Mary nije uspjela je zainteresirati za svoju ponudu. Sagovornica je objasnila da o svemu odlučuje njezin muž, koji se nakon umirovljenje posvetio svom hobiju, pecanju i rekla da je najbolje da ga potraži rano ujutro, prije nego što ode od kuće. Također je ispričala da on ima običaj voditi dugačke telefonske razgovore s rođacima u Sjevernoj Karolini.
– Narednog dana pozvala sam onako kako mi je gospođa B. rekla, predstavila se i objasnila da sam jučer razgovarala s njegovom suprugom. Možete zamisliti šok koji sam doživjela kada mi je uzrujano rekao: ‘Gospođo, ne znam s kim ste vi razgovarali, ali moja supruga je nedavno umrla i ja nisam raspoložen s bilo kime pričati’. Nakon toga prekinuo je vezu. Na neki način, bila sam mu zahvalna zbog toga, jer ne znam koje bih riječi isprike u tom trenutku mogla pronaći, ali, s druge strane, voljela bih da sam mogla da ga pitam da li zaista voli pecanje i da li dugo razgovara s sjevernom Karolinom – priča Mary B.
Da se pokojnici nekada znaju javiti i telefonom, ukoliko živi zaista jako žele da ih čuju, tvrdi Tricia Dž., Čija je majka umrla 1995. godine. Sedam godina kasnije, Tricia je imala velikih problema sa sinom i često se molila Bogu da joj da snage i da joj stavi do znanja da je majka, koja joj je veoma nedostajala, još uvijek s njom. Jedne noći njezin vrisak probudio je supruga, koji ju je zatekao da sjedi u krevetu s telefonom u ruci. Ispričala mu je da je telefon zazvonio i da joj se javila majka:
– Ponavljala sam: ‘Ali, mama, ti si umrla!’ dok konačno nije uspjela da me ušutka i natjera da je slušam. Objasnila mi je da joj je Bog dopustio da se javi na par minuta i kaže mi da su mi potrebni snaga, hrabrost i vjera. Bog to želi da mi kaže. ‘Dijete, ne zaboravi: snaga, hrabrost i vjera’, ponovila mi je i onda sam se probudila s telefonskom slušalicom u ruci. Moj suprug kaže da nije čuo da je telefon zvonio, ali ja ne sumnjam da me je majka pozvala – sigurna je Tricia Dž.