Za sve ovo saznala je i policija. Zainteresova se i glavni policijski inspektor Kantancara i došao osobno saslušati djevojku. U početku joj ništa nije vjerovao, jer je mislio da je pod nečijim nagovorom, kako bi se osvetila nekom od tih mladića. Prethodnom istragom je bilo utvrđeno da je Giuseppe Veraldi u pijanstvu pao niz nasip visok tridesetak metara, pa zadobio smrtonosne ozljede. Tako je ta tragedija tri godine smatrana nesretnim slučajem, a taj nevjerojatni događaj s Marijom Tolariko je navodio na namjerno ubojstvo, pri čemu su dokazi mogli biti izjave nejjedinstvenijeg svjedoka u povijesti pravosuđa.
– Dobro Pape, da li se još nečega sjećaš one večeri? – rekao je djevojci na kraju razgovora inspektor.
– O, da, naravno. Vas sam vidio ispred policijske postaje. Rekao sam vam dobro večer, a vi me upitali kuda ću, pa sam vam odgovorio da ću do krčme. Pogledali ste me podozrivo, kao znati gdje sam krenuo, na što sam vam priznao da idem u posjetu jednoj ženi, čiji je muž na putu.
Inspektor je momentalno zanijemio i ostao zapanjen – sve je bilo točno od riječi do riječi! Sastavio je zapisnik i najvećom brzinom istrčao van usput se neprimjetno krsteći.
Nekoliko dana kasnije, Marija Tolariko, koja je bila pod stalnim nadzorom ukućana i dr Skambija, zahtijevala je da joj dopuste da ode na obalu rijeke kako bi pokupila svoju odjeću. Najprije su je od toga odvraćali. Govorili su joj da tamo nema više ničega njenog, ali je ona bila uporna. Dr Skambi je najzad odlučio da joj to dozvoli. Predtpostavljao je da bi je dolazak na to mjesto mogao vratiti u stanje ranije svijesti.