Starac Pajsije nam je ispripovijedao sljedeću priču, želeći nam primjerom pokaže kako se Bog brine o svojoj djeci, iako ga mi često ne shvaćamo, pa se čak i gnevimo na njega.Jedan podvižnik se molio Bogu preklinjući ga da mu otkrije zbog čega su pravednici često siromašni i nepravedno pate dok su grešni i nepravedni bogati i zadovoljni. Dok se molio Bogu da mu otkrije ovu misteriju, začuo je glas koji mu je rekao:
– Nemoj tražiti da razumiješ ono što tvoj um i znanje ne mogu obuhvatiti, i nemoj ispitivati ​​tajne Božje, jer su njegove odluke slične beskrajnom oceanu. Ali, ako želiš to saznaš, idi u svijet i promatraj ljude. Onda ćeš moći shvatiti nešto od Božijih odluka. Tada ćeš spoznati da je premudri promisao Božji neistraživ i nedokučiv. Kada je podvižnik sve to čuo, otišao je u svijet. Pošto je izvjesno vrijeme pješačio, stigao je do jedne livade. Tu se nalazila jedna fontana, a pored nje staro izdubljeno drvo.
Sakrio se u to udubljenje i počeo promatrati užurbanu gomilu koja je prolazila pored livade. Nakon izvjesnog vremena, prošao jedan bogataš jašući na konju. Zastao je kraj fontane da bi se napio vode i odmorio. Dok je sjedio, iz džepa je izvadio novčanik sa zlatnicima i počeo ih broji. Kada je završio brojanje, greškom je novčanik stavio na travu umjesto da ga vrati u džep. Zatim je jeo, odmorio se i odspavao. Ubrzo je krenuo, ne primijetivši da mu je novčanik ostao u travi. Nakon izvjesnog vremena, pojavio se još jedan prolaznik. Zaustavio se pokraj fontane, a kada je spazio novčanik sa zlatnicima, zgrabio ga je i potrčao u polje. Nakon nekoliko minuta, pojavio se i treći čovjek. Kako je bio umoran, popio je malo vode i sjeo da pojede komad kruha. Dok je siromah jeo, vratio se onaj bogataš da potraži svoj novčanik. Lice mu je pokazivalo strašan gnjev i on se zaputio ravno prema siromahu, vičući od bijesa i zahtijevajući da mu vrati novčanik. Siromah, pak, koji ništa nije znao niti o novčaniku niti o zlatnicima, poče da ga uvjerava da ništa od toga nije ni vidio. Tada je bogataš počeo ga tuče. Udarao ga je tako snažno da je siromah na kraju izdahnuo. Bogataš je onda počeo pretresa njegovu odjeću, ali, naravno, ništa nije našao. Otišao je osjećajući se vrlo potišteno.
Isposnik, koji je sjedio u šupljini i promatrao što se događa, bijaše zaprepašten. Mnogo se rastužio i počeo plakati, osjećajući veliku žalost zbog nepravedne siromaha smrti, pa je na kraju zavapio k Bogu:
– Gospodine, što znači ovakva Tvoja volja? Želio bih znati kako Tvoja dobrota može podnijeti ovoliku nepravdu! Jedan čovjek je izgubio novac, drugi ga je našao, a treći je zbog toga nepravedno ubijen! Dok se molio i jecao, pred njim se pojavio angeo Gospodnji:
– Nemoj žališ za siromahom, niti misliti da se ovo nije dogodilo po volji Božjoj. Imaj na umu da se neke stvari događaju ili zato što Bog tako dopušta, ili da bi time poučio ljude ili, pak, radi naše koristi. A sada slušaj: čovjek koji je izgubio novac je najbliži susjed onog što je novac našao. Ovaj drugi je nekada posjedovao imanje vrijedno stotinu zlatnika a bogataš, inače vrlo pohlepan, prisilio ga je da to imanje proda za samo pedeset zlatnika. Osjećajući se bespomoćno, siromah se molio Bogu da kazni njegovog susjeda. Bog ga je dvostruko nagradio. Drugi čovjek, onaj umorni siromah koji je nepravedno ubijen, nekada je i sam počinio ubojstvo. On se, međutim, iskreno pokajao i ostatak života proveo je poštujući Božju volju. Stalno se molio Bogu da mu oprosti i govorio:
– Bože, dopusti da umrem istom onakvom smrću kakvu sam i izazvao.
Razumije se da mu je Bog oprostio istog trenutka kada se pokajao zbog prijestupa. Bog je, osim toga, bio dirnut osjećajnošću i pravednošću ovoga čovjeka, koji se nije trudio samo živjeti suglasno Božjoj volji nego i da, isto tako, plati za svoj grijeh. Bog je ispunio njegovu želju i dopustio da bude umoren nasilnom smrću – kao što je i sam tražio – a zatim ga uzašao na nebo, darujući mu vijenac slave zbog njegovog dubokog i iskrenog pokajanja.
Treći čovjek, onaj pohlepni bogataš što je izgubio zlatnike i počinio ubojstvo, pao je u dva grijeha, u pohlepu i tvrdičluk. Bog je dopustio da počini ubojstvo kako bi mogao doživjeti bol koji će ga na kraju dovesti do pokajanja. Počinjeno ubojstvo je za njega postalo razlog napustiti svijet i da se zamonaši.
Gdje, dakle, iu kakvim okolnostima vidite da je Bog bio nepravedan, nemilosrdan i surov? Vi ne možete ispitivati ​​Božje odluke jer ih on uvijek donosi ispravno i suglasno cestama koje poznaje, dok vi o njima pogrešno prosuđujete i
smatrate ih nepravednim. Treba znati da se mnoge stvari dešavaju po Božjoj volji i iz razloga koji su nam nepoznati. Mi, dakle, treba da kažemo: Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji (Ps. 119; 137).