Odavno Su Na Zemlji Sa Nama! Danas se izvještaji o viđenjima NLO-a toliko često javljaju u medijima da na njih ljudi više i ne obra ćaju neku naročitu pažnju. Često se pokaže da su navodni NLO-i bili signalne rakete, meteorološki baloni – avioni ili njihovi tragovi. Ali, to sigurno ne vrijedi za viđenja koja su se dogodila prije više stoljeća – kada nisu postojale nikakve rakete ili avioni.

Vratimo li se kroz vrijeme, primijetit da trenutak rađanja ‘ufologije’ nije moguće precizno odrediti. Opće je mišljenje da je era ufologije počela 1947. i slučajem Roswell, ali to uvjerenje je pogrešno. Može se reći da se od 1947. godine, u takozvanoj tehnološkoj eri, taj fenomen naglo razbuktao i da se svijest o postojanju neidentificiranih letećih objekata proširila cijelim svijetom. Ali, literatura i umjetnost prošlosti svjedoče o tome da su NLO-i bili ovdje i prije mnogo stoljeća.

užarenu ŠTITOVI

Na jednoj staroj predstavi iz srednjovjekovne knjige, možemo, na primjer, da vidimo kako se raketa iz koje izbija plamen spušta na planinu Sinaj. U srpskom pravoslavnom manastiru Visoki Dečani naći ćemo fresku iz 13. stoljeća koja prikazuje smrt Kristovu na Golgoti. Iza Krista vide se dvojica muškaraca koji kao da ga prate u čudnim svemirskim brodovima.
Mnoga od tih čudnih likovnih ostvarenja mogla bi i drugačije da se objasne – anđeli u svemirskim brodovima iz Dečana mogli bi biti blagoslovljene duše u suncu i mjesecu. Ipak, činjenica da ih je tako mnogo doveli su do grane u proučavanju nazvane ‘klipeologija’, po izrazu ‘clipel ardentes’ – užareni štitovi, koji je rimski povjesničar Livije upotrijebio u svojim ‘Analima’ da bi opisao predmete koji su mu ličili na okrugle rimske štitove. Ti objekti letjeli su nebom zastrašujući ljude, koji su ih smatrali lošim predznakom.
Prvog siječnja 1254. godine stanovništvo i kaluđere opatije u Saun Albanu u Engleskoj užasnuo je pljusak zvijezda padalica, a kao da to nije bilo dovoljno strašno, pojavila se i ogromna lopta koja se dimila i čudno kretala. Taj događaj prikazan je na jednoj minijaturi u knjizi ‘Historia Anglorum’. Četvrtog studenog 1267. godine dvije iste takve lopte pune elektriciteta prešle su iznad Hamburga i drugih gradova sjeveroistočne Njemačke.
Cigare, svećeničke kape i lopte pojavljivat se iu narednim stoljećima. Na jednoj tapiseriji od vune i svile iz 1303. godine koja prikazuje crkvu Notre Dame de Born, vidi se NLO u obliku svećeničke kape, crne boje, kako leti nad gradom. Još jedna neobična predstava može se vidjeti na slici Biblija Urbinata iz XV stoljeća koja se nalazi u Vatikanskom muzeju. U jednom dijelu prikazana je meditacija svetog Jeremije. Desno od njega plemić okružen oružanom gardom pokazuje na nebu predmet koji plamti, s nekom vrstom štapa ili antene.
Benvenuto Cellini u svojoj autobiografiji piše: ‘Kada smo došli do jednog mjesta na mostu, a već je bila noć, pogledasmo ka Firenci i obojica uglas uskliknusmo s divljenjem, riječima:’ O bože na nebu, kakva je to velika stvar koja se vidi iznad Firence? To je bilo nešto kao neka velika plamena greda koja je svjetlucala i odavala ogromnu divotu ‘.
Slična plamena greda primijećena je za vrijeme vladavine Henrika IV, i to 19, 20. i 21. veljače 1466. godine, a događaj je zabilježen u analima iz toga vremena.

Stoljeće kasnije, Šarl le Brin, glavni slikar kralja Luja XIV, izradio je medaljon s raketom. Na medaljonu se, naime, nalazi predmet sličan projektilu koji leti nebom ostavljajući za sobom svijetao trag. Iznad predmeta piše Splendet, a ispod Ascendit – što na latinskom znači – blista i penje se!

srednjevekovnom NLO

Srednjovjekovna i renesansna sakralna umjetnost nije sačuvala samo slikovna sjećanja na leteći stroj. U sedmom poglavlju Povijesti engleske crkve velečasnog Bede (672-735) otkrića da su se jedne noći 664. godine opatice molile na groblju manastira Barkong u blizini Temze, kada je velika svjetlost sišla s neba i usmjerila se ka manastiru. Odatle se udaljila ka nebu. Kaluđerice su pričale da je svjetlo bilo tako jako da je zasjenilo podnevno sunce. Takvoi čudni događaji stalno se pojavljuju u zapisima iz prošlosti.
Sveti Grgur iz Tura priča u Istoriji Franaka o svjetlosnoj lopti nad teritorijem Francuske 583. godine, dok se u anglosaksonskom kronikama navodi da su se ‘moćni pojavili godine 793. u Kraljevstvo Northumbrija i isprepadali stanovnike čudnim svjetlećim zrakama sličnim lampama, a vidjeli su se i crveni zmajevi kako lete kroz zrak ‘.
Ali, pozabavimo se jednom zaista neobičnom kronikom. Zabilježio ju je slavni matematičar, fizičar i okultista Đerolamo KARDAN, koji tvrdi da je tu priču više puta čuo od svoga oca, Facija: ‘Četrnaestog kolovoza 1491. godine, kada sam završio večernju molitvu oko dvadesetog sata dana, točno sedmorica muškaraca mi se ukazaše, odjeveni u svilenkaste haljine koje su podsjećale na grčke toge, i koji nosahu i sjajne cipele. Košulje koje su nosili pod sjajnim i crvenim prslucima izgledale su kao da su izatkane od skerleta i bile su izvanredne ljepote. Ipak, ne bijahu svi tako odjeveni, već samo dvojica, koji su izgleda pripadali višem rangu od ostalih. Višeg, čija je kosa bila riđa, pratila su dvojica, a drugog, svetlokosog i nižeg, trojica. Tako ih je ukupno bilo sedam ‘. Facio KARDAN još je rekao da su sedmorica izgledala kao dobrodržeći ljudi između 30 i 40 godina. Kada ih je pitao tko su, rekli su da su ljudi sačinjeni od zraka i podložni rađanju i smrti. Međutim, oni žive duže nego mi i mogu uživati ​​do 300 godina. Kada ih je pitao o besmrtnosti naše duše, rekli su mu da ništa osobno ne nadživi čovjeka. Kada je moj otac upitao zašto nisu otkrili drugim ljudima mjesta na kojima je zakopano blago, odgovorili su da im je to zabranjeno posebnim zakonom koji najteže kazne određuje onima koji su takve informacije odavali ljudima. Ostali su s mojim ocem najmanje tri sata. Ali, kada je on postavio pitanje o postanku svijeta, nisu se složili. Viši je odbijao priznati da je Bog stvorio vječni svijet, a nasuprot tome, drugi je tvrdio da je Bog stvorio, malo po malo, i to tako da bi, kada bi prestao to raditi, svijet odmah nestao … ‘
Dvjesto godina kasnije, 15.avgusta 1663. godine, ogromna plamena lopta zastrašila je stanovnike ruskog sela Robozjero. U to vrijeme, pošto je bila subota, mnogi su bili u crkvi, kada se na nebu žabu veliki prasak. Mnogobrojni vjernici potrčali su na trg i ugledali veliku vatrenu loptu na potpuno vedrom nebu. Mjerila je 45 metara s kraja na kraj, a pred sobom je puštala dva užarena znaka, kao dvije antene. Nestala je u jezeru i mislili su da se možda potopila. Ali, otprilike dva sata kasnije lopta se ponovno pojavila i manevrišući nad jezerom spržila nekoliko ribara koji su se našli preblizu neobičnom predmetu. Sumnjalo se loptastu munju, ali prema dokumentima koji su opisali ovaj događaj lopta je zato bila previše čvrsta.
Vode jezera bile su osvijetljene do najvećih dubina od devet metara, a ribe su bježale ka obalama. Voda je pod srvenkastom svjetlošću izgledala kao oblivena crvenilom.

PRIKAZ IZ Montalcino

Lopta iz Robozjera bila je opremljena, da vas podsjetimo, dvama zrakama sličnim antenama. Neobično je da se u Montalcino, mjestu u okolici Siene u Italiji, nalazi crkva iu njoj neobična slika.
Riječ je o dijelu slikara iz XVII stoljeća, Bonaventure Salimbenija, koja predstavlja Sveto Trojstvo. Na fresci, koja je započeta 1595. godine, a završena 1602. godine, Otac, Sin i Sveti Duh okružuju tajanstvenu metalnu kuglu s dvije antene. Kugla visi među oblacima, a Otac i Sin drže je za antene. Vrlo je velika, glatka i sjajna, i izgleda kao da se na njoj nalaze ovalni prozorčići.
Da li je u pitanju predstava predmeta koji je plod tehnologije? Mnogi ufolozi su uvjereni u to.

PAD AURORA 1897

Država Teksas poznata je kao ‘velika država’ zbog postojanja velikih legendi. Jedna od njih je priča koja dolazi iz gradića Aurora, a govori o svemirskom brodu koji se srušio na vjetrenjaču i vanzemaljskom biću koje je tada pronađeno.
Godina 1897. bila je godina prijavljivanja viđenja ‘velikih aviona’ u SAD-u. Priča govori o svemirskom brodu koji se sporo kretao, srušio na vjetrenjaču i raspao na komade. Dok su se pretraživale krhotine, iznenada je pronađeno tijelo malog aliena. Tada se za tog malog pilota mislilo da je došao s Marsa. Na nekim ostacima letjelice bili su ispisani neki hijeroglifi. Stanovnici grada su sahranili to malo tijelo na lokalnom groblju. Ovaj incident, istinit ili ne, imao je dovoljno publiciteta ostati poznat preko 100 godina. Prema ovom događaju snimljen je i film ‘The Aurora Encounter’ 1986. godine. Vijest o padu brzo se proširila, čak i za to vrijeme. Postoji novinski članak o ovom događaju, koga je napisao E.E. Haydon, reporter lista Dallas Morning News. Slijedi originalni članak:
‘Oko 6 sati ujutro iznenada se pojavila letjelica koja se kretala iznad zemlje. Putovala je prema sjeveru i bila je sve bliže tlu. Očito je da je neki dio mašinerije bio neispravan, jer je brzina kretanja bila svega 10 ili 20 milja na sat, uz opadanje visine. Kada je letjelica dostigla sjeverni dio grada, sudarila se s vetrenjacu Judgeovi Proctora i razbila se u komade, uz strašnu eksploziju. Uslijed toga razbacane su krhotine letjelice, a Judgeov cvjetni vrt bio je uništen. Smatra se da je na letjelici bio samo pilot, čiji su ostaci oštećeni. Ipak, pokazalo se da on nije s ovoga svijeta ‘.
U skladu s Međunarodnim NLO biroom, grob je sadržavao tijelo astronauta iz 1897. godine, koji nije sa ovog svijeta. Skupina koja istražuje NLO-e, već je bila inicirala proceduru ekshumacije tijela. Nakon provjere groba uz pomoć detektora metala i prikupljanja činjenica tijekom tri mjeseca, zaključeno je da se radilo o pilotu NLO-a, koji je eksplodirao 1897/4/19. godine.
91-godišnjakinja, koja je u to vrijeme bila 15-godišnja djevojčica u Aurori, izjavila je da su njezini roditelji bili na mjestu pada, ali joj nisu dozvolili da im se pridruži zbog straha od toga što bi se moglo nalaziti u ostacima letjelice. Sjeća se da su ostaci ‘malog čovjeka’ pokopani na groblju u Aurori.
The Associated Press također se zainteresirao za ovu priču. Profesor na Sveučilištu Sjevernog Teksasa pronašao je neke dijelove metala blizu benzinske crpke Oates (bivša Proctor-ova farma). Jedan fragment posebno je zanimljiv, jer se sastoji većinom od željeza koje ne pokazuje magnetski. Profesor je rekao da je bio zbunjen, jer je fragment bio sjajan i rastezljiv umjesto taman i lomljiv poput željeza.
Iz nepoznatih razloga nije dozvoljena ekshumacija tijela. Aurora i dalje pokazuje tragove umiješanosti vojske, pa se nameće pitanje zbog čega bi američka vojska tamo bila. Svatko tko je upoznat sa slučajem Roswell iz 1947. godine sjetit će se da su krhotine s Mac Brazel-ovog zemljišta premještene u Fort Worth, što nije mnogo udaljeno od Aurore. Da li je iz istog razloga vojska bila u Aurori? Da li vlada posjedovala tijelo vanzemaljca? Aurora je danas, kao i drugi gradovi, modernizirana. Nadgrobna ploča aliena je odnešena, ali i dalje postoje njene slike, čija jedna kopija sada ukrašava grob. Ostaci malog tijela do današnjeg dana ostali su misterija i smatra se da se već odavno naklazi u rukama vojske.

SJAJ NAD Kremlju

Moskovske dnevne novine Komsomolskaja Pravda objavile su dokument iz jednog privatnog arhiva koji govori o NLO-u opažen iznad Kremlj još 1808. ‘Pronašao sam ovaj dokument u osobnom arhivu moskovskog senatora Petera Poludenskog, koji je radio za carsku Tajnu službu i umro sredinom XIX stoljeća. Rukopis je očigledno iz nekog razloga privukao njegovu pozornost. Ufologija zapravo nije moje područje, ali siguran sam da je ono što rukopis opisuje NLO ‘- rekao je Aleksander Afanasijev. stručnjak odjela za rukopise Ruskog državnog povijesnog muzeja.
1. rujna 1808. godine, u 8 sati i 7 minuta navečer, na nebu, vedrom i posutom zvijezdama, pojavio se fenomen, po svojoj ljepoti i oštrini, kao i sjaju i enormnoj veličini, neusporediv s bilo čim dotad viđenim. Kad smo ga primijetili, privučeni glasnim praskom, uspinjao se u luku preko horizonta, od 55 do skoro 90 ‘. Nakon što je prešao tu udaljenost u trenutku, zaustavio se među oblacima otprilike iznad Kremlj, i izgledao je kao dug ravan tanjur oko devet aršina (6,35 metara) dug i pola aršina (0,35 m) debeo. Zatim je na njegovom prednjem rubu okrenutom prema jugozapadu, bljesnula ovalna vatra, nekih dva aršina (1.2 m) duga i aršin i pol (1,05 m) široka, s plamenom koja se jedino može usporediti sa sjajem zapaljenog fosfora.
Lebdeći u krugu bez otvorenog plamena ili iskri, ipak je obasjavao sve oko sebe poput danjeg svjetla, zatim se plamen ugasio, svjetlost je nestala, ali svijetli tanjur je ostao i počeo se prilično ravnomjerno uspinjati uspravno prema gore. Dosegao je zvijezde i mogao se vidjeti još oko dvije minute, a tada je bez nestajanja, postao nevidljiv zbog svoje izvanredne visine. Opisani zagonetni objekt doista podsjeća na moderne opise NLO-a po svojoj sposobnosti da se naglo zaustavi i pokrene, isijavanju svjetlosti i pravilnom obliku. Međutim. Afanasijev odbacuje mogućnost da je rukopis lažan.
Nemoguće. Rukopis je napisan na autentičnom papiru, proizvedenom 1805. Pravopis i stil očito pripadaju početku XIX stoljeća, a autor je morao biti obrazovana osoba vjerojatno profesor Moskovskog državnog sveučilišta, budući da se sveučilište nalazi upravo preko puta Kremlja. Istraživač se obratio astronautima, nadajući se da će otkriti čemu je autor rukopisa zapravo bio svjedok, ali astronomi su mu neočekivano pomogli identificirati autora.
1808. na sastanku Moskovskog prirodnonaučnog društva, Andrej Čebotarjov. 24-godišnji profesor kemije s Moskovskog sveučilišta izvijestio je o meteoru koji je vidio, kaže Galina Ponomarijova. stručnjak Državnog astronomskog sveučilišta. Naravno da to nije bio meteor, ali u to je vrijeme svaki objekt na nebu bio je identificiran kao meteor.

ČEBOTARJOVA SKICA

Rukopis je bio popraćen skicom koja je prikazivala ono što je Čebotarjov video.
■ 1. rujna 1808, u 20:07 na Moskovskom državnom sveučilištu Čebotarjov je začuo praskavu buku. Pogledavši kroz prozor ugledao je pravokutni objekt dug 6,35 metara i širok 0,35 metara, kako se uspinje u luku.
■ Objekt se naglo zaustavio iznad Kremlj na visini od dva do tri kilometra. Na bočnom dijelu bljesnula je blistava vatrena kugla, promjera oko 1,5 metara. Blistava svjetlost trajala je pet sekundi.
■ Kad se blistava svjetlost ugasila, objekt se počeo ravnomjerno dizati okomito u vis i bio je vidljiv dvije minute.
Svrha ovog dokumenta za mene je i dalje zagonetka, dodao je Afanasijev. U početku sam pretpostavljao da se radi o skica za članak u novinama, ali ni novine Moskovskog državnog sveučilišta ni bilo koja druga moskovska publikacija nisu objavile ovaj materijal. Moguće je da je Čebotarjov pripremao članak za bilten Moskovskog prirodnonaučnog društva, ali on zbog nekog razloga nikada nije objavljen i ostao je u arhivu sve dok ga nije otkrio Peter Poludenski. Na kraju su rukopis ponovno otkrili moderni istraživači i mogao bi biti objavljen za širu javnost.

conopljanews.net