Dvojica mladića iz engleskog grada Hedersforda, Al i Will, i danas se sjećaju novogodišnje večeri prije pet godina, kada su još bili tinejdžeri, i kada su kolima koja su posudili od roditelja krenuli u avanturu kroz šumovitu oblast poznatu po misterioznim dešavanjima. O tome što im se dogodilo, Al priča:
– Svi koje smo znali imali su neki svoj program za tu noć, ili su ostajali kod kuće i dosađivali se, a Will i ja nismo imali dovoljno novca da bismo izašli na piće i zabavili se, pa smo odlučili krenuti okolo i provozati se. Sve je počelo normalno, krstarili smo dobro poznatim cestama, kada je Will odlučio se odvezemo u Kenok Čejz oko dvije milje udaljen od Hedersforda, predio poznat po pričama o viđenju crnih pantera, ogromnih zmija, pa čak i Bigfuta ili stvorenja nalik vukodlacima, kaže Al.
Nakon vožnje koja je trajala oko sat i pol, približila se ponoć, i mladići su zaustavili automobil na jednom malom parkingu sa strane puta, kako bi nazdravili Novoj godini konzervama piva koje su ponijeli.
– Uključili smo radio, pričali i smijali se na račun planova za novogodišnju noć koje nismo ostvarili. Kada su zvona s Big Bena oglasila ponoć, otvorili smo konzerve i nazdravili. Sjedili smo tako još oko pola sata, kada se Will iznenada trgao i pitao me: ‘Da li si me ti upravo dotaknuo rukom po leđima?’ Pitanje je bilo suvišno, jer je bilo očito da u jednoj ruci držim limenku piva, au drugoj mobitel. Will je onda iznenada okrenuo ključ i startao motor. Stuštili smo se putem prema baptističke koledžu, prošli pored njega i stali na pošljunčanim parking na suprotnoj strani. Tako je naglo zakočio, da su se kola okrenula za 180 stupnjeva. ‘Što to radiš, dovraga, idiote jedan ?!’, povikao sam bijesno, ali on je otvorio vrata i vidio sam da je blijed i da mu je loše. Gledao me je šutke nekoliko trenutaka i rekao: ‘Vidio sam tamo crnu sjenu kako se kreće iza tvojih leđa i približava mi se!’ Onda je dodao: ‘Bježimo odavde!’ i krenuo prema Paj Greenu ‘.
Ali, nevoljama nije bio kraj. Motor je naglo izgubio snagu, i mada je vozač snažno stiskao papučicu gasa, činilo se kao da nešto kola vuče unatrag. Jedva su se dovukli do raskrižja, a onda se autu naglo vratila energija i mladići su uskoro napustili kobnu oblast Kenok Čejz.
– Znam da Will nije pokušavao izvesti šalu da bi me prestrašio, s obzirom na to kako je izgledao i kako se tresao. Ali, što god ili tko god da je to bilo, uplašilo nas je na smrt. Jednom sam samo vidio duha, i to je bio moj pokojni djed John, koji je sjedio na zadnjem sjedištu mog auta samo dva tjedna nakon što sam položio vozački ispit. Vidio sam ga u retrovizoru kako mi se smiješi, a slučajno ili ne, to je bilo također dok sam se vozio kroz Kenok Čejz. Poslije sam taj predio prokrstario bezbroj puta, ali više mi se ništa slično nije dogodilo, ispričao je Al svoju novogodišnju avanturu.