Mars je manji od Zemlje i ima ekvatorijalni radijus od 3397 km i polarni polumjer oko 3375 km, a uz to je od nje i laksi i ima masu od 6,4185 × 1023 kg, za razliku od Zemljine čija je jednaka 5,9736 × 1024 kg. Moze biti maksimalno udaljen od Sunca za oko 206,62 × 106 km (u perihelu) i minimalno 249,23 × 106 km (u afelu). Marsu treba oko 686,973 tropskih dana da napravi puni krug oko Sunca krećući se prosječnom brzinom od 24,13 km / s, i oko 24,6597 sata da se okrene oko svoje osi, sto predstavlja zapravo prosječnu duzinu dana na Marsu (koji je tek nesto duzi nego zemaljski dan).
Atmosfera i klima Marsova atmosfera je drugačija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljičnog dioksida (95.32%), uz male primjese drugih elemenata: vodika (2.7%), argona (1.6%), kisika (0.13%) i neona (0.00025% ). Također sadrži i vodenu paru (0.03%), au polarnim krajevima je nađen ozon. Polarne kape se tijekom zime prošire do 40-50 ° areografske širine. Sonda Viking Lander 2 je na 47 ° sjeverne geografske širine snimila tanak sloj inja. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na promjer od oko 800 km, a juzna tijekom južnog ljeta oko 400 km. Osim ugljičnog dioksida (suhi led), polarne kape sadrze i smrznutu vodu jer je uočeno da sublimacijom CO2 kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273 K (0 ° C). Ova smrznuta voda je izmesana sa sićušnu česticama prasine.15. ožujka 2007 godine radarski instrument s letjelice Mars Express je napravio prve snimke koje potvrđuju ranije misljenje da se duboko ispod polarnih kapa nalaze ogromne naslage leda. Kako se procjenjuje količina vode u tim naslagama bila bi dovoljna da pokrije cijelu površinu Marsa vodenim omotačem debelim 10-11 metara.31. srpnja 2008 godine NASA je objavila da je robot Phoenix Mars lander, koji trenutno ispituje povrsinu planeta, otkrio vodu na Marsu.
temperaturne razlike
Prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini iznosi 210 K (-63 ° C), s maksimumom od 293 K (20 ° C) i minimumom od 130 K (-143 ° C). Najtoplija su područja oko ekvatora iu subsolarnoj točki zato sto temperatura tla ovisi o kutu pod kojim padaju sunčeve zrake. Temperatura često varira jer je rijetka atmosfera slab generator topline.
Na polovima temperatura zimi ne prelazi 160 K (-113 ° C), a pada i do 120 K (-153 ° C) sto je dovoljno da se CO2 kondenzira. Tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu sto dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu.
Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m / s, podizu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od vise tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m / s, izazivajući godisnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u perihelu, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti čitavu planetu prasinom.
Sateliti
Mars ima dva satelita, Fobos i Deimos koji su plimni blokirani Marsom, tj. uvijek su jednom stranom okrenuti prema njemu. Posto se Fobos brze okreće oko Marsa nego sto on se vrti oko svoje osi, plimske sile sporo ali konstantno umanjuju njegov orbitalni radijus (polumjer orbite). U nekoj točki u budućnosti gravitacijske sile će razbiti Fobos, ali ne i Deimosjer je dovoljno daleko da se umjesto toga njegova orbita sporo povećava.
Oba satelita je otkrio američki astronom Asaph Hall (Asaf Hol) 1877. godine, a imena su dobili prema likovima Fobosu i Deimosu iz grčke mitologije, sinovima grčkog boga Aresa.
