Oni Se Brinu Da nepricam Previše! Albert Bender, direktor američke UFO organizacije iz Connecticuta, riješio je da 1953. godine, svoje zapanjujuće otkriće objavi svijetu. Tvrdio je da zna sve tajne vezane za leteće tanjure i da će uskoro o tome moći da se čita u svim novinama diljem svijeta.

Međutim, nekoliko dana prije objavljivanja tog senzacionalnog otkrića, Bendera su posjetila tri čovjeka odjevena u crno, s crnim šeširima duboko navučenim na čelo. Kao da su se ovi posjetitelji trudili da sakriju svoja lica. Priopćili su, da mu, mada upoznati sa značajem njegovog otkrića, neće dozvoliti da to otkrije svijetu. Njegova dužnost je da šuti i ne govori više ništa.
Po načinu govora i zbog takve zabrane, Benderu se učinilo da su ljudi u crnom predstavnici neke vladine organizacije. Toliko su fa preplašili prijetnjama, da se nije usudio objaviti ono što zna i što je namjeravao predoči javnosti. Kako je sam rekao: ‘Misterija letećih tanjura više nije misterija. Dokaza o tome imam, ali mi je zabranjeno objavljivanje bilo kakvih podataka. Želio sam u Kozmičkoj reviji objavim kompletnu priču, ali s obzirom na tematiku kojom se bavim, stavljeno mi je do znanja da to i ne pokušavam. Svima vama, koji se bavite proučavanjem fenomena NLO, savjetujem maksimalnu opreznost ‘.
Bender je odbijao objaviti istinu sve do 1962. godine kada se pojavila njegova knjiga ‘Leteći tanjuri i tri čovjeka’. On tvrdi, da je ubrzo nakon otvaranja svog biroa – organizacije za proučavanje NLO-a, postao sudionik čudnog fenomena. Tu je uključeno i prvo telepatsko upozorenje da ne bi trebalo da nastavi s proučavanjem letećih tanjura.
Jedne večeri, dok je gledao televiziju, neobičan svetlseći objekt se materijalizirao u sobi. U sljedećem trenutku je postao svjestan prisustva nekog muškarca u fotelji preko puta njega. Imao je neobične oči, poput malih žarulja koje su svijetlile u mraku. Figura je zatim nestala, pa se ponovno pojavila i nestala. Vrata su se iznenada otvorila i ugledao sam kako kroz njih isijava neobična plava svjetlost.
U centru te svjetlosti bio je neki objekt. Povikao sam da prestanu sa zafrkavanja i da se pojave vež jednom. Tada je svjetlost polako počela blijediti, pretvarajući se u jasnu sliku dva svjetleća oka. Soba je ponovo postala normalna, izuzev jakog mirisa sumpora, koji se zadržao.

Miris sumpora je karakterističan za sve Bender susrete s nepoznatima. Petnaesti ožujka 1953. Međunarodna organizacija za proučavanje NLO-a je izabrala kao dan, kada će članovi diljem svijeta poslati vanzemaljcima telepatsku poruku, moleći ih da uspostave kontakt s ljudima i pomognu svijetu razriješiti svoje probleme.

ASTRALNI DVOJNIK

Utvrđeno je točno vrijeme slanja poruke, a svaki član je zamoljen da je mentalno ponovi nekoliko puta. Bender je legao na krevet, opustio se i dok je po treći put mentalno ponavljao poruku, osjetio je strahoviti bol u glavi. Osjetio je miris zapaljenog sumpora i ledenu hladnoću. Kada je otvorio oči, shvatio je da lebdi iznad kreveta. Kao da je njegov astralni dvojnik napustio tijelo, koje je još uvijek ležalo na krevetu. Tada je začuo glas. Glas upozorenja da ne kopa više po tajnama Univerzuma. Glas je rekao: ‘Mi imamo specijalni zadatak koji ljudi ne smiju sprečavati i ometati. Mi smo među vama i dobro znamo svaki vaš potez i namjeru. Molimo shvatite, mi smo na vašoj planeti! ‘
Benderov astralni dvojnik se, doslovno, stropoštao natrag u tijelo. Uspio je da se pridigne, osjećajući i dalje glavobolju, vrtoglavicu i nelagodu. A zatim je ugledao još nešto: ‘Soba je lagano tonula u mrak, mada je još uvijek bilo vidljivo. Primijetio sam tri figure u sobi. Lebdjeli su iznad poda. Osjetio sam svjetlost u sebi, kao da je nešto čudno pročistilo moje tijelo. Tri figure su postajale jasnije. Ličili su na svećenike odjevene u crno. Lica su im sakrivali šeširi, pa nisam mogao jasno vidjeti, ali oči sve trojice su svijetlile u polumraku, fokusirajući me ‘.
Došljaci su prenijeli Benderu telepatsku poruku da su oni već posjetili Zemlju i da ih ljudi ne smiju uznemiravati sve dok njihova misija ne bude okončana: ‘Oblik u kojem nas vidiš, nije naš prirodni izgled. Ali, smatramo da je neophodno preuzimanje forme zemaljskih bića, bar dok boravimo među vama. Tijekom vremena, uspostavili smo kontakte s nekima od vas i izgradili baze na određenim točkama vaš planeta. Izabrali smo da kontaktiramo sa tobom jer si običan, nećeš moći otkriješ svijetu našu tajnu, jer nitko neće povjerovati u tvoju priču ‘. Zatim su Benderu poklonili mali disk, veličine novčića. Ako ga bude čvrsto držao u ruci, uključio radio i tri puta ponovi riječ ‘Kazik’, moći će stupiti u kontakt s njima.
Tijekom svog sljedećeg kontakta s trojicom ljudi u crnom, nekako je bio transportiran u jednu kružnu prostoriju, ispunjenu sjajnom svjetlošću. Bender misli da bi to mogla biti i unutrašnjost letećeg tanjura. Njegov domaćin, otkrio mu je da je svrha misije vanzemaljaca prikupljanje kemijskih tvari iz mora. Da bi ostvarili svoj cilj, razmjestili su pripadnike svoje rase na brojnim značajnim funkcijama diljem svijeta, uključujući i Pentagon.
Njihova moć je takva, da pritiskom na gumb mogu uništiti cijelu planetu. Benderu su pokazali trodimenzionalne slike raznih prizora, između ostalog i sliku monstruoznog stvorenja koje ga je vrlo uplašilo. Tijekom prikazivanja, domaćin je nestao. Bender je zatim čuo njegov glas, ali istovremeno, bio je to i glas monstruma s trodimenzionalne slike: ‘Ovo je naš realni izgled na planeti sa koje potičemo. Na našoj planeti postoje tri pola – muški, ženski i vođe. Ženke polažu jaja onda kada je potrebno obnoviti rasu ‘.
Treći put, izvanzemaljci su odveli Bendera u jednu od svojih baza na Antarktiku. Tada je izbliza vidio leteće tanjure, garaže u kojima su smješteni, prostorije i laboratorije i konačno, devet stopa visoko biseksualno biće – zapovjednika baze koji je imao iste svjetleće oči kao i ostali. Rekao je: ‘Zemlju posjećujemo od 1945. godine, a ovdje ćemo ostati još petnaest godina po vašem kalendaru. Mnoge pripadnike tvoje rase odveli smo na našu planetu radi ispitivanja i da bi se naši stanovnici upoznali s postojanjem drugih oblika života. To će se i tebi dogoditi, ukoliko otkriješ ljudima svoja iskustva u vezi s nama ‘.
Zatim je odveden u neku vrstu laboratorije, gdje je bio izložen izuzetno jakoj sveetlosti koja je Manjai boju od blijedo do jarko ljubičaste i gdje su mu napomenuli: ‘Nakon ovoga, naši instrumenti će moći te pronađu uvijek. Ovo je neophodno, jer te moramo držati pod neprekidnom prismotrom. Ako ikada otkriješ našu tajnu, potrebno je samo pritisnuti gumb i tvoje tijelo će biti dezintegrisano ‘.
Suočen s takvom prijetnjom, Bender je odlučio rasformira svoju organizaciju. Naređeno mu je da komunikacijski disk čuva sakriven. Kada disk nestane, bit će to znak da su vanzemaljci završili svoju misiju, i da mu je dozvoljeno da ispriča ljudima svoja iskustva. Prema Benderu, disk je nestao 1960. godine. Iz kutije gdje ga je čuvao, dopirao je samo slab miris sumpora.
Posjet ljudi u crnom Albertu Benderu je samo jedna od mnogih sličnih posjete drugim ljudima, čiji se tragovi mogu pratiti kroz stoljeća. Pojava trojice ljudi obučenih u crno je skorašnji fenomen, jer su se ranije uglavnom pojavljivali pojedinačno. Ranije se smatralo, da su ljudi u crnom članovi vladinih organizacija, posebno CIA-e. Vrlo često, interesirali su se za postignuća i saznanja onih, koji se i profesionalno i amaterski bave fenomenom NLO-a. Izgledalo je da i sami posjeduju veliko znanje o letećim tanjurima, i da im nikakva tajna nije nepoznata.
U hebrejskoj i kršćanskoj tradiciji, crno je uvijek bilo simbol zla, a bijelo – dobra. Ljudi su se oduvijek plašili mraka, crne neprozirne tame iz koje ‘nešto’ vreba, dok je bjelina dana donosila radost i smirenje.
Montegju Summers je 1933. godine napisao knjigu pod imenom ‘Vampir’, u kojoj spominje slučaj mladog Francuza koji je 1603. na suđenju javno priznao da je kao vukodlak otimao djecu i pio im krv. Mladić je, opsjednut praznovjerjem, zaista vjerovao u ono što priča, ali poanta ovaga nije u tome. Najzanimljivija je njegova tvrdnja, da nije imao drugog izbora jer je bio u vlasti Gospodara Šume, čovjeka obučenog u crno koji je dolazio iz drveća i naređivao mu što da radi.
Djevojke koje su bile optužene da su vještice, imale su slične priče. Priče o čovjeku u crnom koji ih je navodio na zlo.

IZGLED LJUDI U CRNOM

Ljudi u crnom su, uglavnom, srednjeg rasta, blijedog, žućkastog ili maslinastog tena, bez kose, kosih i sjajnih očiju. Ono što ih najviše karakterizira, to su savršeno dotjerana crna odijela, koja su davno izašla iz mode. Bilo je slučajeva gdje su nosili i vojničke uniforme. Na izgled govore normalno, mada je, ponekad, veoma uočljiv njihov mehanički način pričanja, kao da su u pitanju roboti. U nekim slučajevima, odlazili su brzo zbog gubitka energije. Pojavljuju se u crnim, luksuznim, dobro očuvanim kolima, vrlo stare godine proizvodnje. Posljedice posjete ljudi u crnom su jaki bolovi glave, gubitak memorije, osjećanje jakog i neugodnog mirisa bez ikakvog uzroka.
Postoje mnoge teorije o ljudima u crnom. Među Amerikancima, najzastupljenije je vjerovanje da američka vlada, kao i američka vojska, kriju podatke o vanzemaljcima. Prema statistikama, dva od svaka tri Amerikanca vjeruje o ovo, što je 73 posto mladih. Stoga, ljudi u crnom su vladini agenti ili, u nekim slučajevima vojnici čiji je zadatak da spriječe očevidce i istraživače da šire sumnju među narodom.

POD KONTROLOM Pentagonu

Tek u 20.stoljeću, pojavljuju se svjedočenja da ljudi u crnom zastupaju neke od vladinih organizacija. Ramona Clark, američki ufolog, ispričala je slučaj svog kolege, UFO istraživača, koga su neprestano uznemiravala tri čovjeka u crnom.
Dolazili su uvijek crnim kadilak. Zlokobni auto ga je pratio gdje god da je krenuo svojim kolima, a jednom zamalo nije sletio s puta. Ljudi u crnom su mu prijetili i zahtijevali da ono što zna zadržati za sebe, jer bi drugačije ponašanje bilo protumačeno kao nepatriotsko. Na temelju toga, zaključio je da se radi o vladinim ljudima.
Još jedan američki pisac, koji je tvrdio da američka vlada posjeduje oboreni leteći tanjur, izjavljuje da su ga posjetila tri čovjeka odjevena u crno, u crnom automobilu, prijeteći mu strašnim posljedicama ukoliko nastavi s objavljivanjem svojih tvrdnji.
Slučaj broj 52 iz dokumentacije projekta ‘Plava knjiga’, opisuje na 18 stranica doživljaj Rexa HEFLIN, prometnog inspektora iz Kalifornije. Heflin je uspio snimiti tri polaroid fotografije metaliziranog diska na nebu iznad auto-puta u blizini Santa Ane. Slučaj je dobio značajan publicitet, a istraživali su ga i vojni i civilni stručnjaci.
Heflin je primio ogroman broj telefonskih poziva. Između ostalog, pozvao ga je i čovjek iz Sjevernoameričkog ministarstva obrane – NORAD (slika desno dolje, ulaz u NORAD), kome je Heflin predao originalne fotografije. Fotografije mu nikada nisu vraćene, a predstavnici NORAD-a su uporno tvrdili da ni jedan njihov službenik nije posjetio HEFLIN. Na svu sreću on je fotokopirao originale snimljene 3.avgusta 1965. godine. Nešto kasnije, još jedan neobičan posjetitelj, razgovarao je s očevicima. U službenom izvješću povjerenstva piše: ‘Kako tvrdi svjedok, 1.oktobra 1967. godine, u početnom dijelu naše istrage, posjetio ga je časnik Vojnog zrakoplovstva, koji je imao sasvim ispravna dokumenta na ime kapetana C.H.Edmonds. Časnik je HEFLIN postavio veći broj pitanja, uključujući i pitanje: ‘Da li namjeravate povratite originalne fotografije?’ Svjedok tvrdi da je časnik ispoljio primjetno olakšanje, čuvši njegov negativni odgovor. Zatim ga je upitao što zna o Bermudskom trokutu. Razgovor se odvijao na terasi ispred kuće.Tokom ispitivanja, svjedok je primijetio parkirana kola preko puta, s prilično nečitkim natpisom na vratima. Na zadnjem sjedištu kola, svjedok je vidio još jednu osobu, kao i ljubičasti bljesak – za koji je smatrao da predstavlja refleks svjetla s komandne ploče automobila. Svjedok smatra da je razgovor sniman, a on fotografiran.
Kasnije se ispostavilo da ni jedan kapetan C.H.Edvards, od četvorice koliko ih je u zrakoplovstvu, ne odgovara opisu Heflinovog posjetitelja. Njegovi susjedi su u nekoliko navrata primijetili vojne automobile parkirane blizu kuće u vrijeme, kada je Heflin bio odsutan.

POSETE LJUDI U CRNOM

Robert Richardson, jedne srpanjske noći, vozio se u svom automobilu kada je primijetio nepoznati objekt koji mu je stajao na putu. Brzo je zakočio, ali nije mogao izbjeći sudar. Na sreću, sudario se pri malim brzinama. Bio je iznenađen kada je vidio kako ovaj objekt nestaje neposredno nakon sudara. Slučaj je prijavio policiji, ali na mjestu sudara nisu pronađeni nikakvi tragovi niti bilo kakvi ostaci. Tek nekoliko dana kasnije, Richardson je pronašao metalni predmet za koji je bio uvjeren da pripada UFO-u.
Tri dana kasnije, u 11 sati navečer, Richardsona su posjetila dva čovjeka u crnim odijelima koji su se raspitivali o ovom sudaru. Ni u jednom trenutku se nisu identificirali. Nakon ispitivanja Richardsona, ljudi u crnom otišli su u crnom Cadillacu iz 1953. godine. Richardson je uspio zapiše registarski broj kola – za koji se ispostavilo da još nije izdan!
Ljudi u crnom su još jednom posjetili Richardsona, ali ovog puta da bi se raspitali o metalnom predmetu za koji su znali samo on, njegova supruga i dva istraživača. Richardson tvrdi da su mu ljudi u crnom prilikom ove druge posjete zaprijetili: ‘Ako želite da vaša supruga i dalje bude tako lijepa kao što je sada, bilo bi bolje da nam vratite predmet koji ste pronašli’.
Paul Miller je bio očevidac pojave NLO-a iz kojeg su se pojavila dva humanoidna bića. Miller je pucao i vjeruje da je ranio jednog od njih. Zatim su ga posjetila tri čovjeka u crnom koji su se vrlo grubo ponašali. Miller kaže: ‘Rekli su da imaju neki izvještaj. Djelovali su mi kao da sve znaju o meni – moje ime, gdje radim … ‘
Englez Jim Templeton, vatrogasac, također je imao ‘čast’ da ga posjete ljudi u crnom. Najinteresantnije u ovom slučaju je to što su posjetitelji otišli u luksuznom crnom jaguaru britanske proizvodnje.
Herberta Hopkinsa, koji se bavi hipnozom ljudi koji su imali bliske susrete s izvanzemaljcima, nazvao je čovjek koji se predstavio kao podpredsjednik ufološke organizacije iz New Jerseya. Rekao mu je da želi razgovarati s njim o slučaju na kojem je tada radio. Pet minuta nakon ovog razgovora, pojavio se ćelav čovjek, bez trepavica i obrva, blijedog tena u crnom odijelu i sa šeširom i kravatom iste boje. Nakon razgovora o novčićima koji su imali veze sa slučajem na kojem je tada radio Hopkins, čovjek u crnom ga je zamolio da uzme jedan od novčića i da se zagleda u njega. Hopkins je bio zaprepašten kada je vidio da novčić postaje proziran, a zatim i nestaje. Čovjek u crnom mu je rekao da nikad više nitko neće ponovo vidjeti ovaj novčić na ovoj planeti. Nastavili su razgovaraju i Hopkins je primijetio da ovaj čudan čovjek svaki put govori sve sporije, a zatim je rekao: ‘Energija mi je pri kraju. Moram ići ‘. Otišao je gegajući se.

UBIJAJU ISTRAŽIVAČE?

Dominik LUCES, istraživač, smatra da ljudi u crnom dolaze iz nepoznate zemaljske civilizacije, možda podzemne, i imaju prolaz u našu zonu kroz određene točke na planeti, kao što su: Pustinja Gobi, Amazonija i Himalaji.
Ruth Montgomery, u svojoj knjizi ‘Vanzemaljci među nama’, objašnjava teoriju da su vanzemaljci već na našoj planeti. Prema njenim riječima, ljudi u crnom bi mogli biti posjetitelji s druge planete.
Misteriozni ljudi u crnom, također su umiješani iu slučajeve smrti pod čudnim okolnostima nekih istraživača NLO-a. Svaki put kada neki istraživač umre, a da to nije prirodnom smrću, ljudi u crnom su glavni osumnjičeni.
Portland Ron Rumeliju, u kolovozu 1966. godine, pronađen je ubijen metkom iz pištolja koji je ležao pored njega. Na prvi pogled, sve je djelovalo kao samoubojstvo, ali kada je utvrđeno da je oproštajno pismo napisala ljevoruka osoba, a on je bio dešnjak, i da na pištolju nije bilo Portlandovih otisaka, ljudi u crnom su ponovno postali glavni osumnjičeni.
Ljudi u crnom su osumnjičeni iu slučajevima istraživača Morrisa K. Džesupa, koji je, navodno, isto izvršio samoubojstvo, kao iu slučaju Kajli Bluea, koji je ubijen i kome je ukradena disketa na kojoj su bile zabilježene sve informacije vezane za posljednji slučaj na kojem je radio.
U današnjem svijetu država postaje ona dominirajuća sila koja upravlja ljudima, pa je možda i neizbježno što su danas ljudi u crnom proglašeni vladinim agentima i njenom produženom rukom. Je li moguće, da danas neke organizacije civilnih autoriteta, koristeći stara i uvriježena praznovjerja i strahove, zapravo, pokušavaju ugušiti kritičke stavove onih koji se bore da istina bude dostupna svakome i čije znanje prijeti razotkriti duboko potkopane državne tajne za koje vlasti ne žele da se sazna?
O ljudima u crnom – smatra se – vjerojatno nikada ništa nećemo saznati, jer i kada netko bude otkrio nešto o njima, biće spriječen da to javno iznese – od strane ljudi u crnom.

STRUKTURA LJUDI U CRNOM

Između svega gore navedenog, Ljude u crnom čini nekoliko različitih projekata i komisija. Navodimo ih ovdje:

■ MAJESTY – je šifra za predsjednika SAD vezana za sve što ima bilo kakve veze s NLO-ima.

■ OPERATION MAJORITY – je naziv operacije odgovorne za svaki vid, projekt i posljedice prisustva vanzemaljaca na Zemlji.

■ GRUDGE PROJECT – sadrži 16 tomova dokumentiranih informacija sakupljenih od početka američkog istraživanja NLO -a i identificiranih svemirskih letjelica. Projekt je bio financiran iz povjerljivih fondova CIA-e i novcem od ilegalne trgovine drogom (CIA je poznata kao najveći diler drogom na planeti). Cilj projekta GRUDGE je bio da sakupi sve znanstvene, tehnološke, medicinske i obavještajne podatke o viđenjima i kontaktima s izvanzemaljskim oblicima života. Ovaj dosje je korišten da se unaprijedi američki svemirski program.

■ MJ-12 – je naziv tajne kontrolne skupine. Predsjednik Dwight Eisenhower ovlastio je tajnu organizaciju poznatu kao DŽEJSONOVO DRUŠTVO (Džejmsona znanstvenici) da pročešljaju sve činjenice, dokaze, tehnologiju, laži i prijevare i pronađu istinit odgovor na pitanja vezana za postojanje vanzemaljaca. Organizaciju su činila 32 najistaknutija čovjeka u zemlji 1972. godine. Prvih 12 članova prozvani su MJ-12. Oni imaju potpunu kontrolu nad svim informacijama i projektima, a označeni su šiframa J-1, J-2, J-3, … Od svih članova Džejsonovog društva direktor CIA sa šifrom J-1, zapravo je i direktor grupe MJ-12 koja odgovara samo predsjedniku. Inače, MJ-12 rukovodi većinom svjetske ilegalne trgovine drogom. Ovo se činilo da bi se sakrilo financiranje iz fondova i tako sačuvala tajna od Kongresa i naroda SAD. Opravdavano je tvrdnjom da će to otkriti i eliminirati bolesne elemente društva. Cijena financiranja projekata povezanih s vanzemaljcima je veća od bilo čega što možete zamisliti. MJ-12 je ubila predsjednika Kennedyja kada ih je obavijestio da će iznijeti u javnost sve činjenice o prisustvu vanzemaljaca. Ubio ga je agent tajne službe koji je vozio njegov auto i to se vidi jasno na filmu sakrivenom od očiju javnosti. Tajno mjesto sastanaka za MJ-12 bilo je određeno u Marylandu i opisano kao pristupačno samo iz zraka. Sadrži sve ono što je neophodno za život. Šifrirano ime mu je ‘Seoski klub’ – Vilage Club. Samo osobe koje su imale dozvolu za rad na povjerljivim poslovima imale su pristup ovom mjestu.

■ MAJI – predstavlja agenciju za zajednička obavijesti. Sve informacije, dezinformacije i obavijesti sakupljaju se i procjenjuju u ovoj agenciji. Ova agencija je odgovorna za sve dezinformacije iu tijesnoj je vezi s CIA, i obavještajnim agencijama sigurnosti i obrane. Ovo je vrlo moćna organizacija i svi projekti s izvanzemaljcima su pod njezinom kontrolom, MAJI je odgovorna samo MJ-12.

■ SIGMA – je projekt koji prvi uspostavlja komunikacije sa vanzemaljcima i još uvijek odgovara za komunikaciju s njima.

■ PLATO – je projekt koji je odgovoran za diplomatske odnose sa vanzemaljcima. Ovaj projekt je osigurao formalni sporazum (nelegalan po Ustavu SAD) sa vanzemaljcima. Uvjeti su bili da nam vanzemaljci daju tehnologiju, a za uzvrat, ‘mi’ smo pristali da držimo u tajnosti njihovo prisustvo na Zemlji, i da se ne miješamo u njihove akcije i istraživanja ni na koji način i da dopustimo da odnose ljude i životinje. Vanzemaljci su pristali da opskrbljuju MJ-12 listom otetih ljudi i to s vremena na vrijeme.

■ MAJIC – predstavlja sigurnosnu klasifikaciju i odobravanje svog materijala vezanog za problem vanzemaljaca, projekte i informacije.

■ AQUARIUS – je projekt koji prikuplja povijest prisustva vanzemaljaca i njihov odnos s čovjekom na ovom planetu u posljednjih 25.000 godina.

■ PLUTO – je projekt za procjenu svih NLO informacija koje se tiču ​​svemirske tehnologije.

■ POUNCE – je formiran s ciljem rekonstruirati sve oborene letjelice i izvanzemaljce.

■ REDLIGHT – je projekt za probne letove rekonstruiranih vanzemaljskih letjelica. Provodi se na području 51 (Dreamland) u Nevadi, poznato još kao i Area 51. Projekt je znatno napredovao kad su vanzemaljci dali jednu letjelicu i naučili ljude da njome upravljaju. U početku je projekt bio uspješan, ali je kasnije letjelica eksplodirala u zraku i piloti su poginuli. Tada je cijeli projekt obustavljen sve dok vanzemaljci nisu pristali ponovno pomognu.

■ SNOWBIRD – projekt je bio ustanovljen kao maska ​​za projekt REDLIGHT. Sagrađeno je nekoliko letećih objekata tipa tanjura pomoću konvencionalne tehnologije. Cilj je bio stvaranje ‘dimne zavjese’, ukoliko slučajni očevici ugledaju neku od originalnih letjelica projekta REDLIGHT.

■ LUNA – je baza vanzemaljaca na udaljenoj strani Mjeseca. Tamo se nalazi njihov centar rudarskih operacija. Koriste se ogromne strojevi i izuzetno velike vanzemaljske letjelice koje su u raznim izvještajima o viđenju NLO-a opisane kao ‘Matični brodovi’.

■ NRO – je Nacionalna izviđačka organizacija, smještena u Fort Carsonu, u Coloradu. Odgovorna je za sigurnost svih projekata vezanih za vanzemaljce ili njihove letjelice.

■ DELTA – je oznaka za specifičan rod NRO-a koji je posebno obučen i pripremljen za osiguravanje totalne sigurnosti svih projekata (takozvane Delta Snage je, u medijima, vlada proglasila antiterorističkom specijalnom borbenom jedinicom, ali ona očito ima druge, prikrivene zadatke).

■ JOSHUA – je projekt za razvoj oružja koje proizvodi niskofrekventan pulsirajući zvuk. Smatralo se da će ovo oružje biti učinkovito protiv letjelica izvanzemaljaca i laserskog oružja. Poznato je da je još godinama ranije lansiran specijalni eksperimentalni projekt pod pokroviteljstvom američke mornarice da bi se istražili naročiti niskofrekventni zvuci i sustav radio valova. Antena takvog sustava se sastoji od usađenih kabela koji se radijalno šire nekoliko stotina milja u svim pravcima od generatorovog ležišta. Navedeni cilj ovih eksperimenata je bio da se razvije sustav komunikacija koji bi mogle koristiti američke podmornice diljem svijeta, a koji ne bi mogao otkriti nitko tko nema ovu posebnu opremu, niti bi mogao biti prigušen bilo kojim konvencionalnim izvorom poznatim suvremenoj tehnologiji. Također, pojavili su se podaci koji su se odnosili na eksperimente s oružjem koje je proizvodilo zvučne valove, a koje funkcionira u rasponu od 4 do 13 herca što može biti fatalno za ‘neprijateljske postrojbe’, možda pretvarajući ih, doslovno, u masu drhtavog želea .

■ EXCALIBUR – je oružje za uništavanje podzemnih baza vanzemaljaca. To je projektil koji može prodrijeti do 1000 metara dubine, tvrdog, nabijenog tla kakvo se može naći u Novom Meksiku, bez operativnih oštećenja. Uređaj nosi nuklearnu glavu od 1 megatone.

conopljanews.net