Doktor George Radonaja poslije tri dana u mrtvačnici došao sebi kada su liječnici počeli autopsiju. U bestelesnom stanju razgovarao sa tek rođenom bebom iz susjedstva i ustanovio od čega boluje. Emanuel Tuvagirairmana ut Ruande tjedan dana ležao mrtav a zato vrijeme, iako je proces raspadanja već počeo, tvrdi da je bio na vratima raja!
Kada su u pitanju iskustva bliske smrti, mnoštvo slučajeva u kojima je došlo do takozvane kliničke smrti, u trajanju od možda nekoliko minuta ili nešto duže, povod su za skeptične medicinske stručnjake da istaknu kako ne može biti govora o povratku iz smrti, jer ti ljudi , u stvari i nisu umrli, već samo doživjeli kraći prekid tjelesnih, a sa njima i moždanih funkcija.
Nitko se, navodno, još stvarno nije vratio iz mrtvih da bi mogao ispričati kako je tamo, ako uopće nečega i i ma nakon definitivnog fizičkog kraja. Prema tome, sve ono što pojedinci govore o drugom svijetu i svojim vantjelesnim izletima, samo su izmišljotine ili halucinacije nastale uslijed krize u opskrbi mozga kisikom, i sve se, tvrde, može objasniti najobičnijim fizičkim uzorcima.
Ali, što učiniti s dokumentiranim i dokazanim slučajevima, kao što su to slučajevi doktora Georgea Rodonaja i Afrikanca Emanuela Tuvagirairmana, čija su tijela danima bila toliko mrtva da mrtvija ne mogu biti, s obzirom da je Rodonaja vrijeme do autopsije proveo u hladnjaku mrtvačnice, a nesretni čovjek iz Ruande se raspadao pred očima svojih prijatelja u takvoj mjeri da su mu insekti skoro pojeli jednu ruku ?!
I jedan i drugi doživjeli su ventelesna i vanvremenska iskustva, a zatim su se vratile tjelesne funkcije. I oni su bili u stanju ispričaju što im se dogodilo iako, po svakoj logici i zakonitostima koje vrijede u materijalnom svijetu, njihova svijest, kao što se vjeruje, vezana isključivo za kemiju mozga i moždane procese, za to vrijeme nije imala gdje ‘ stanuje ‘. Ovdje ne pomaže prezrivo odmahivanje rukom niti pozivanje na pozitivna znanstvena iskustva, jer činjenice govore nešto sasvim drugo, čemu, uz dužno poštovanje medicinske struke, treba prići bez unaprijed postavljenih ograničenja i predrasuda.
George Rodonaja, rođen je 1956. godine u Sovjetskom Savezu. bez roditelja je ostao sa samo sedam mjeseci, jer su stradali u komunističkim pogromima. Djetinjstvo je proveo kod skrbnika u Gruziji, koji su mu pružili svu ljubav i uvjete za obrazovanje, ali su rano umrli, pa je dječak već od 12. godine bio primoran da se sam brine o sebi. Vrlo mlad upisao je medicinu na Sveučilištu u Moskvi, a zbog stručnih sposobnosti dobio je poziv da studira na Yale Sveučilištu u Americi. Kako su se američka vlada, pa i sam Henry Kissinger u to vrijeme uključili u kampanju da mladić dobije izlaznu vizu, vlast nije mogla takav zahtjev odbije, ali se pred odlazak u SAD tajna policija KGB, pobrinula da dođe do ‘nesretnog slučaja’ koji Rodonaja neće preživjeti!
O tom događaju on je ispričao: ‘Jednog dana pred moj planirani odlazak u Ameriku, KGB je pokušao ubiti. Čekao sam taksi na nogostupu u Tbilisiju, kada sam vidio kola kako iskaču na pločnik, zaobilazeći drveće i jureći pravo namjene. Zatim sam osjetio udarac. Sve se dogodilo vrlo brzo. Procjenjujem da sam letio najmanje deset metara i pao licem prema dolje, a onda su kola još prešla preko mene. Od tada mora sam bio bez svijesti, jer se ne sjećam više ničega s mjesta nesreće, niti što se zatim tamo događalo. Prva stvar za koju znam u vezi mog iskustva bliske smrti jest da sam se našao u potpunoj tami. Nisam imao fizičkih bolova, ali sam još uvijek nekako bio svjestan svog postojanja. Sve je oko mene bilo tamno, crnje od crnila. Bio sam prestrašen. Nisam bio pripremljen za takvu situaciju. Bio sam prilično šokiran otkrićem da još uvijek postojim, ali ne znam gdje se nalazim. Jedna misao mi je prolazila kroz um i to me je jako brinulo. Kako mogu postojim kada sam mrtav? Zašto sam u toj tami? Što da radim? A onda sam se sjetio čuvene Dekartove izreke: ‘Mislim, dakle postojim’! Sada sam bio siguran da sam još uvijek živ, mada očito u sasvim drugoj dimenziji. Zašto to ne bih prihvatio? To je ono što mi je došlo u glavu. ‘
Uskoro se pojavila blistava, bijela svjetlost. George Rodonaja doživio je blisko iskustvo sa smrću, u velikoj mjeri tipično za stanje kliničke smrti, koje je kod njega, međutim, trajalo puna tri dana, jer su liječnici konstatirali smrt i tijelo je bilo smješteno u rashladni uređaj u mrtvačnici, pričekati obdukciju.
