Nakon revolucionarnih otkrića u neurologiji u prošlom stoljeću i iscrtavanja detaljnih ‘mapa’ mozga, posljednjih desetljeća znanstvenici kao da tek počinju shvaćati koliko malo razumiju njegovo funkcioniranje. Primjerice, harvardski profesor Kurt Fischer je u intervjuu za sveučilišni magazin nedavno istaknuo da danas postoje mnoga vjerovanja o ‘podjeli’ funkcija u mozgu koja su prilično netočna. Jezik, primjerice, nije samo lijeva polutka zadužena za jezik, niti je snalaženje u prostoru ‘posao’ desne. Fukcije su podijeljene, ali je stvar vrlo, vrlo složena. Zapravo, u svemu što se obavlja sudjeluju obje hemisfere. Klinička ispitivanja su pokazala da u slučaju ozljede jednog dijela mozga, susjedni može preuzeti dio funkcija povrijeđene zone. Ako povreda lijeve strane veća, posao može preuzeti odgovarajući dio desne hemisfere. Postavlja se pitanje: kako se odvija preuzimanje funkcija? Ovo se događa čak i kad je veza između hemisfera prekinuta (što je jedan od tretmana težih oblika epilepsije). Kako odvojene hemisfere komuniciraju? Tko upravlja preuzimanjem funkcija? Odakle?
Znanstvenici su nedavno otkrili i dokazali da je naše svjesno razmišljanje i doživljavanje samo djelić onoga što se događa. Razne psihološke škole o tome govore odavno, ali sada je riječ o nečem osnovnije, prostije i – šokantnije. Prošlogodišnja ispitivanja neurologa s Instituta Max Planck iz Leipziga, koje je predvodio profesor John-Dylan Haynes, pokazala su da svaka naša svjesna odluka
(Da kupimo ova ili ona kola, primjerice) ima pre-odluku koja se u određenom dijelu mozga javlja jedan dobar dio sekunde prije nego što smo mi sami svjesni što smo odlučili. Ovaj eksperiment je zapravo bio tek ponavljanje slavnih radova neurologa Benjamina Libetu iz San Francisca, koji je pokazao da mozak pokreće odgovarajuću akciju skoro sekundu prije nego što mi odlučimo pritisnemo ovo ili ono gumb.
Stručnjaci spekuliraju da je u pitanju neka vrsta djelomične potvrde teorija Sigmunda Freuda da je naša ‘slobodna volja’ zapravo u kandžama podsvjesnog (sada je poželjniji izraz ‘nesvjesno’), ali opet – teško im je objasniti gdje je to nesvjesno, odakle stiže i kako utječe na odluke. S druge strane, jednako se tako može pretpostaviti i da mozak zna prije nas što mi želimo jer mu je – kao i nama –
javljeno. A ako se samo malo udaljimo od ‘akademije’, pitanja se umnožavaju. Neobično veliki broj zaposlenih u Svjetskom trgovinskom centru u New Yorku se 11. rujna 2001. godine nije pojavio na poslu – izvijestili su da su bolesni ili da im je bilo ‘loše’. Kod mnogih avionskih nesreća postoje iskazi ljudi koji su u posljednjem trenutku otkazali let zbog ‘lošeg predosjećaja’. Pred rušenje ‘konkorda’ 2002. godine, francuska posada je imala mračne predosjećaje. Zrakoplov koji se 11. rujna 2001. srušio na Pentagon imao je 78 praznih sjedala, što je vrlo neobično za tu liniju u to vrijeme. Svi smo čuli za iskustva ‘predosjećanja’ neugodnih događaja. Neki od nas su ih možda, na žalost, i imali.
Za razliku od telepatije koja ‘preskače’ prostor, fenomen predosjećanja i predviđanja (prekognicije) je posebno ozloglašen – jer ‘preskače’ vrijeme. Ako moderni znanstvenik i može zamisliti elektromagnetske valove koje proizvodi mozak (pa koje onda i neki drugi mozak može ‘pokupiti’ i dešifrira na velikoj razdaljini), predosećanje budućnosti je svakako apsolutno nezamislivo. Dr Din Radin, znanstvenik-istraživač koji se paranormalnim pojavama počeo baviti u okviru projekta
‘Stargate’ američke vojske, u jednom eksperimentu je ispitanike prikačio na detektor laži kako bi im mjerio električnu reakciju kože (galvanski refleks) na fotografije koje im je pokazivao. Među neutralnim slikama su se nalazile i dramatične – s nasiljem ili erotične. Radin je na aparatu zabilježio jasne skokove koji su odgovarali trenucima prikazivanja dramatičnih fotografija – osim što su reakcije dešavale nekoliko sekundi ranije. Slična ispitivanja desetljećima su vršena u PEAR laboratoriju osnovanoj pri slavnom Princeton Sveučilištu, a značajni su i radovi nizozemskog profesora psihologije dr Dika Birman. Rezultati ovih i brojnih drugih studija pokazuju da ljudski um ne može predvidjeti budućnost, ali da može ‘predosetim’ emocionalno nabijene ili opasne
događaje.
Ovi znanstvenici, svi školovani u akademskom duhu, skeptični pri tumačenjima i oprezni u eksperimentima, ne plaše se da postave pitanja, organiziraju eksperiment i – što je još hrabrije – da objave svoje nalaze.
Solarna eklipsa u Škorpionu-RIJETKO HIBRIDNO POMRČINA
Pomrčina Sunca je prirodna pojava do koje dolazi kada se Mjesec nađe ispred Sunca, tako da Sunce ostaje potpuno ili djelomično skriveno za promatrače na