Harry Houdini “Gospodar Misterija”

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

RANI ŽIVOT
Za Hudinijevog života, ai mnogo godina kasnije, biografi se nisu slagali oko datuma i mjesta rođenja. On je tvrdio da je rođen u Americi, u Eplton, gradu u državi Wisconsin, što se ipak pokazalo da nije točno. Tek je poslije pronađen rodni list iz kojeg se vidi da je rođen 24. ožujka 1874. u Budimpešti i da mu je pravo ime Erik Vajs (po nekim izvorima može se pisati i Erich Weiss). Njegovi roditelji, mađarski Židovi, emigrirali su u Ameriku 3. srpnja 1878, kad je Eriku bilo četiri godine. U useljeničkim knjigama njegovo je ime zapisano kao Erich Weiss. Uz dotadašnji nadimak Ehrie, obitelj ga je počela zvati i amerikanizirane imenom Harry.
Harry je bio jedan od sedmero djece rabina Mayera Samuela Weissa i Cecilie Steiner, koji su osim njega imali i sinove Hermana, Teodora, Leopolda, Nathana, Williama i kćer Gladys. Djetinjstvo je Harryju prošlo živeći u neharmoničnoj obitelji, poslije roditeljskih svađa, kao tinejdžer, nekoliko puta je bježao od kuće, zabrinutoj majci slao razglednice koje je potpisivao s “tvoj sin bjegunac” i opet se vraćao kući.

Osim obiteljskim svađama, Hudinijevo djetinjstvo bilo je obilježeno i siromaštvom. Situacija se nije ništa popravila ni kad su djeca odrasla jer su se i oni međusobno svađali, a netrpeljivost je došla do vrhunca kad se Sadi, supruga Harijevog brata Nathana, razvela od njega i samo dva tjedna kasnije udala za drugog brata, Leopolda.

U to doba obitelj Weiss više nije živjela u Apleton, nego su prešli u New York, gdje su se preselili nakon što su dobili američko državljanstvo. Harry je kao tinejdžer radio kao električar, krojač i fotograf, a prvi nastup, koji je najavio po čemu će se proslaviti, održao je kao devetogodišnjak. S prijateljima iz susjedstva osnovao je dječji cirkus, u kojem je, s crvenim čarapama na nogama nastupao na improviziranom trapezu, pod umjetničkim imenom “Leteći princ”.

Za vrijeme šegrtovanja kod jednog bravara naučio je mnogo toga što će mu pomoći u kasnijoj karijeri. Ta je bravarska radnja bila smještena uz policijsku postaju, a kako jednom prilikom policajci nikako nisu mogli otključati lisice nekom zatvoreniku, jer se ključ zaglavio u bravi, otišli su najbližem bravaru. Budući da je vlasnik otišao na ručak u radnji je bio samo Hari koji da bi im izašao u susret komadom žice je za samo nekoliko minuta otključao lisice, što mu je bio prvi mađioničarski uspjeh.

& Nbsp;

PRVI NASTUPI
Policajci, ai oslobođeni zatvorenik, zapljeskali su dječaku, a on se poslije često prisjećao tog aplauza i lijepog osjećaja koji je taj pljesak pobudio u njemu. Ovaj događaj ga je potaknuo naučiti neke trikove i da se oproba se kao iluzionist, smatrajući da je takav posao mnogo bolji od rada u tvornici ili nekoj zanatskoj radnji. Kod kuće je vježbao trikove s kartama i otključavanje raznih brava, pa se potom udružio s tada poznatim mađioničarem Džekom Hajmana. Kad je njegovom partneru dosadilo da nastupa u kavanama i malim kazalištima, zamijenio ga je Harryjev brat Teodor, kasnije poznat kao Hardin, pa su braća počela nastupati pod imenom Houdini Brothers. Tada 20-godišnji Harry je uz amerikanizirane nadimak dodao i prezime po svom uzoru, Jean Ežen Rober Uden, francuskom iluzionistu iz 19. stoljeća, nagovorio je i brata da se i on počne tako nazivati. Mnogo godina kasnije i službeno je promijenio prezime.

BRAK
U brak sa vilhelmina Beatrice Rahner, koju je upoznao poslije jedne od svojih predstava, je stupio 1893. godine. Nakon samo 3 tjedna poznanstva su stupili u brak i vjenčali se dva puta, prvi put tajno, jer je Wilhelmina, koju je on po njenom drugom imenu zvao Bijes, bila katolkinja pa je Houdini znao da njegov otac ne bi odobrio taj brak. Nešto kasnije su se vjenčali u sinagogi, a potom i treći put, u katoličkoj crkvi.
Houdini je bilo samo 19 godina kad se oženio, još je stvarao karijeru, a Bijes mu je pomagala, ne samo kao supruga nego i kao partnerica na pozornici. Njihov brak bio je neraskidiv, iako nisu imali djece. Navodno su oboje zbog toga patili, a Houdini je posljednje godine života često izrađivao fotografske portrete veselih i bezbrižnih dječjih lica. Mediji su pisali da je impotentan, drugi da ona ne može ostati trudna. Po nekim glasinama, Houdini je varao Bijes sa suprugom svog slavnog prijatelja, pisca Jacka Londona, ali to nikada nije bilo potvrđeno. Njihovi prijatelji također tvrde da ne mogu zamisliti Houdinija u takvoj situaciji i navode kako se često šalio da ga se Bijes neće riješiti ni ako on umre prije nje jer će se vratiti na ovaj svijet iz zagrobnog života i potražiti je.
Houdini je kao 20-godišnjak bio oženjen, imao je posao i zarađivao je sve bolje jer je stalno smišljao nove atraktivne trikove. Kao Houdinija, Harry i Bijes gostovali su po američkim putujućim cirkusima izvodeći trikove s kartama ili točku u kojoj bi Bijes “nestala”. Ali, kad u jednom razdoblju nisu mogli dobiti nove angažmane, Houdini je 1898., nakon kratkotrajne malodušnosti, dao oglas u novine u kojem je ponudio da će prodati sve svoje trikove za 20 $.
Nije našao kupca, ali je dobio novi posao. Igrom slučaja je dobio priliku naučiti voziti avion, a kako je bio vrlo spretan i sve mu je polazilo za rukom, zaposlio se kao pilot i postao prvi čovjek koji je uspio doleti iz Amerike u Australiju Prije njega je to uradio Colin Defris ali se njegov avion prilikom slijetanja razbio.

HUDINIJEV IZAZOV
Oduševljenje avijacijom je Houdinija ostavilo isto tako brzo kao što ga je i osvojilo. Vratio sa svojoj prvoj ljubavi, magiji. U jednoj pivnici u Minnesoti je izveo točku u kojoj bi ga netko – u tom slučaju je bio vlasnik pivnice Martin Bek – zavezao u lance, i Houdini be se za nekoliko minuta oslobodio. Vlasnik pivnice Bek se oduševio ovom točkom. Beck je osim pivnice imao i Putujući cirkus Orfeum i ponudio je Hudini posao uz plaću od 60 dolara tjedno, što su tada bile velike pare. Njegov cirkus bio je poznat u Americi pa je u njemu Houdini privukao veliku pozornost. Nakon turneje po velikim gradovima, cijela Amerika je brujala o čovjeku kojeg “nikakvi lanci ne mogu zadržati”.
Zvali su ga i “kraljem lisica”, svoj zvjezdani status potvrdio je godinu kasnije kad je prvi put otišao na europsku turneju. U Europi je u svakom gradu izazivao lokalnu policiju da ga zaveže i stavi u ćeliju iz koje bi potom na uspješno pobjegao. Naravno, policajci su svaki put pokušavali smisle način da ga onemoguće da otključa lisice, ne uvijek neuspješno. Čak su ga prije zavezivanja pretraživali, ne bi li pronašli skrivena nekakva pomagala za bijeg, ali nisu ništa nalazili.
Na prijelazu stoljeća, tada 26 godišnji Houdini, postao je najuspješniji svjetski mađioničar koji je zarađivao mnogo pa je poslije smrti njegova udovica naslijedila pola milijuna dolara. Zvali su ga umjetnikom među iluzionistima, publika je hrlila na njegove spektakularne nastupe na kojime se oslobađao od lisica, luđačkih košulja, užadi, pa čak i iz zloglasnog washingtonskog zatvora u kome je robijao Charles Gitau, ubojica američkog predsjednika Jamesa Garfielda. Tamo ga je pozvao upravitelj zatvora, da provjeri sigurnost smještaja najokorelijih zločinaca. Houdini je i odatle pobjegao bez problema.

& Nbsp;

Oslobađanja iz zaključanih spremnika ispunjen vodom
Početkom 1908. godine Houdinija su svi pokušavali imitirati. Houdini je tada smislio novu atraktivnu točku: bijeg iz zaključanog spremnika, napunjenog vodom. Najslavniji trik iz te serije izveo je 1913. godine kada je zaključan u spremnik koji je bio napravljen od čelika i stakla, ispunjen vodom, iznad kojega je on zavezan visio glavom na dolje. Trebalo mu je samo tri minute da otključa brave i lisice i da se oslobodi.
U to vrijeme mnogi su tvrdili da “nitko živ ne može izvesti takve trikove”, pa su mu pripisivali nadnaravne moći. Houdini je, u želji da demantira takve glasine, objavio knjigu Tajne Lisice (handcuff Secrets) u kojoj je objasnio svoje trikove. U njoj je otkrio da je uvijek imao “skriveni adut”.
Wikicitat “Za otključavanje brava koristim snagu mišića, konjsku dlaku i minijaturne ključeve. Dok bi me okivali u lance maksimalno bih raširio ramena i blago odmaknuo ruke od tijela, što bi mi pomagalo u oslobađanju- napisao je. ”
Neko vrijeme posjedovao je i trgovinu mađioničarskih trikova “Martinka” u New Yorku, ali se nije proslavio kao trgovac. Danima je sjedio u radnji, dijelio autograme i prodavao svoje knjige, ali ne i mnogo više od toga. Od 1923. do 1924. bio je i predsjednik udruge američkih mađioničara, ali se na toj funkciji nije dugo zadržao jer ga nitko od kolega nije trpio. Jedan od razloga tome je bilo to što je bio neopisivo samoljubiv.

& Nbsp;

FILMSKI POSLOVI
Na vrhuncu slave Houdini je snimio i nekoliko Filmove: 1901. je glumio u francuskom filmu “oživotvorena čudesa slavnog Houdinija u Parizu” (Merveilleux exploits du celebre Houdini a Paris), zatim je u Americi snimio filmski serijal “Gospodar Misterija” (The Master Mystery ) kao i filmove “grime igra” (The Grim igra) 1919. i “Otok strave” (Terror Island) 1920. Nakon toga je osnovao filmsku kompaniju, Houdini Picture Corporation, međutim ni kao glumac, ni kao producent, nije bio uspješan.

& Nbsp;

POVRATAK iluzionizma
Poslije holivudske epizode se vratio iluzionizmu i nastavio je pred publikom da se oslobađa lanaca i bježi iz zatvora. Točke su mu postajale sve teže i opasnije. Bacali bi ga u hladnu rijeku zavezanog lisicama iu zaključanoj kutiji, publika bi strepila nad njegovim životom, a on bi se slavodobitno oslobađao i izranjao na površinu.

& Nbsp;

ALTERNATIVNE TEORIJE O ŽIVOTU Houdinija
Iako se trudio objasniti neke svoje trikove, Houdini je imao više tajni nego što je priznavao. Amerikanci William Kalusi i Larry Sloman 2006. godine su objavili njegovu novu biografiju “Houdinijev tajni život: Kako je nastao prvi Američki superheroj” (Secret Life Of Houdini: The Making Of America ‘s First Superhero), i tvrdili su da je slavni mađionilar bio tajni agent . Uoči Prvog svjetskog rata je, navodno, tijekom turneja po Njemačkoj skupljao vojne informacije i prenosio ih američkim i britanskim vojnim krugovima. Navodno je imao i dobre veze s najvišim američkim policijskim dužnosnicima, kao i sa Londonskim Scotland Yarda.

& Nbsp;

U POPULARNOJ KULTURI
Houdini je i nakon smrti ostao slavan. O njemu je snimljeno nekoliko filmova – najpoznatiji je “Houdini” iz 1953. godine, U kome ga je glumio Tony Curtis, zatim “Veliki Houdini” iz 1976. godine, pa opet “Houdini” iz 1998. Objavljena je i poštanska marka s njegovim likom, prodaju se knjige u kojima se objašnjavaju njegovi trikovi.
SMRT
Houdini je, kaže službena verzija, umro na nastupu 24. listopada 1926. u kazalištu Garik u Detroitu. Smrt je navodno izazvao kanadski student J. Gordon Whitehead koji je na prethodnoj predstavi na Hudinijievoj turnija, u Montrealu tvrdio da iluzionista, koji je tada bio na vrhuncu slave, ne može izdržati njegov udarac u trbuh i da su sve priče o Hudinijevom nevjerojatnom pragu bola čista izmišljotina. Samouvjereni Houdini, koji se bavio sportom i uvijek rado pokazivao “pločice” na trbuhu, još se nije pripremio na udarac kad ga je izazivač iznenadio i svom snagom udario više puta. Veliki Houdini se zgrčio od boli i pao, a tjedan dan poslije toga je i umro.

– Umoran sam od borbe – bile su njegove posljednje riječi. Sahranjen je na hebrejskom groblju Makpelah u New Yorku a da nikada nije otkriveno koliko je na njegovu smrt utjecao udarac, a koliko činjenica što nije otišao liječniku kako mu ne bi zabranili završetak turneje, iako je već nekoliko mjeseci patio od bolova u trbuhu i neuobičajenog umora. Mnogi su sumnjali u to da je banalna ozljeda dokrajčila čovjeka koji je cijeli život prkosio smrti i bio u sjajnoj tjelesnoj kondiciji, pa je to odmah raspirilo maštu javnosti. Već nekoliko dana nakon njegove smrti osvanuli su naslovi u mnogim novinama – je li Houdini ubijen?

Po jednoj teoriji, podmetnut mu je otrov, što bi trebalo da pokažu ispitivanja ostataka njegovih kostiju, kose i noktiju. Ako bi to bilo potvrđeno, glavni osumnjičeni ostaće grupa spiritualista koji su mu, navodno, zdušno željeli smrt jer je ismijavao njihovo dozivanje duhova umrlih i javno ih nazivao prevarantima. Predvodio ih je ser Arthur Conan Doyle, britanski autor krimi-romana poznat i kao tvorac Sherlocka Holmesa.

Houdini i Doyle su bili prijatelji, ali su ih udaljili stavovi o spiritualizmu. Naime, slavni pisac bio je fasciniran tajnovitim i, neki tvrde pod utjecajem svoje supruge, sklon praznovjerju, pa je mislio i da Houdini ima nadnaravne moći, što je i opisao u svom dijelu “Na rubu nepoznatog” (The Edge Of The Unknown), ali Houdini je tvrdio suprotno. Houdini je “dolio ulje na vatru” kad je 1924. razotkrio skupinu vidovnjaka koji su lakovjernim uzimali veliki novac za “razgovor s umrlima”. Nakon toga mu je Doyle poslao pismo u kojem je, među ostalim, napisao: – Dobit ćeš specijalni desert … Mislim da uskoro dolazi dan naplate.

Ipak, Doyle nije glavni osumnjičeni za Hudinijevu smrt, nego Bostonska vidovnjakinja Mina Margeri Krandon koju je Houdini nazvao varalicom. No, i ona i Dojlova supruga nedugo nakon Houdinija smrti su među prvima izrazile sućut Hudinijevoj majci Cecilii i ponudili joj pomoć.

ASTROLOGIJA TAROT NUMEROLOGIJA TELEFONOM

(POZIV DODIROM NA BROJ TELEFONA)

NEMAČKA

0,79 EUR*
Cena mobilnog zavisi od operatera

ŠVAJCARSKA

1 CHF

AUSTRIJA

0,87 EUR

SRBIJA

60 RSD

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

BiH HT ERONET

1,85 KM

BiH BH Telecom

1,4 KM

BiH m:tel

1,4 KM

SLOVENIJA

1,05 EUR

MAKEDONIJA

35,4 MKD

CRNA GORA (fix)​

1,01 EUR

ŠVEDSKA

7 SEK

ASTROLOZI AKTIVNI NA MREŽI

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Saznajte šta Vas očekuje u budućnosti.