Mislim da su osjećaji ljudi protraćena na riječi; trebalo bi ih destilisati u djela koja donose rezultate – Florence Nightingale.
Majka moderne medicinske njege, osnivačica prve sekularne škole za medicinske sestre na svijetu, svjetski poznata humanistkinja Florence Nightingale, iako je danas pomalo kontroverzna figura zbog svojih antifeminističkih shvaćanja, i dalje ostaje simbol požrtvovanosti i brige o drugima.
Rođena u imućnoj engleskoj obitelji 1820. godine, mogla je život provesti u luksuzu i udobnosti, ali je umjesto toga odlučila posvetiti njegovanju ranjenih i bolesnih. Florence je vjerovala da je to poziv od samog Boga, koji je prvi put osjetila 1837, i od tada počinje njena karijera medicinske sestre, a najpoznatija je po svojim aktivnostima za vrijeme Krimskog rata.
Kao mlada bila je vrlo privlačna i imala mnogo udvarača, ali pošto je smatrala da bi joj brak bio prepreka u poslu medicinske sestre, nije prihvatila ni jednu ponudu, već se posvetila obrazovanju, što je bilo neobično za djevojke iz više klase tog vremena. Godine 1844. počela je obilaziti londonske bolnice i da se aktivnije bavi radom sa siromašnima, ali ključne točke u formiranju njenih ideja o medicinskoj njezi bile su posjete katoličkom samostanu Sv. Vincenta u Aleksandriji tijekom obiteljskog putovanja u Egiptu 1850. i Institutu protestantskih đakonica u Kajzersvertu u Njemačkoj. Florence je impresionirala disciplina, organizacija i higijena ovih institucija, i ona je bila riješena da te principe uvede iu engleske bolnice. Godine 1853. postaje načelnica Ženske bolnice u Londonu. Godine 1854. izbija Krimski rat, au Britaniju uskoro počinju stizati izvještaji o očajnom stanju poljskih bolnica na frontu. Putem poznanstva s Sidnija Herbertom, ratnim tajnikom, Florence dobiva nadležnost nad tamošnjom službom medicinske njege, i sa 38 dobrovoljki koje je sama obučila odlazi u Otomansko carstvo. U studenom 1854. stigle su u Skutari, predgrađe Istanbula gdje se nalazila vojna bolnica. Uvjeti su bili katastrofalni, higijena na vrlo niskoj razini, a ranjenici zanemareni. Deset puta više vojnika je umiralo od bolesti: tifusa, kolere i dizenterije, nego u ratu. Nakon intervencije sanitarne inspekcije iz Britanije u ožujku 1855. situacija se poboljšala, i broj smrti se znatno smanjio. Ipak, Florence je i dalje vjerovala da uzrok smrti nije uglavnom loša higijena, već loša uhranjenost, nedostatak njege i iscrpljenost vojnika. Nakon što se vratila u Britaniju i počela sakuplja dokaze za Kraljevsku komisiju za zdravlje u vojsci, shvatila je da je većina vojnika umrla uslijed loših životnih uvjeta. Ovo iskustvo utjecalo je na njenu kasniju karijeru, kada je počela da se zalaže za higijenske životne uvjete, kao parametar od velikog značaja u funkcioniranju bolnice. Osnovni principi njenog rada postavili su temelje modernoj medicinskoj njezi i i danas se primjenjuju. Tijekom rata je postala poznata kao “Gospa s lampom” jer je redovito noću osobno obilazila ranjenike.

Vratila se u Englesku 1856. kao nacionalna heroina, i odmah otpočela rad na osnivanju škole za medicinske sestre, koja je otvorena 1860. Školovanje je trajalo 5 godina, i prve pitomice s njezine škole počele su raditi 1865. Florence ih je slala u bolnice diljem Britanije. Po Europi zatim počinju se otvaraju škole po ugledu na njenu, i prva takva škola kod nas osnovana je 1921. godine. Godine 1859. objavila je “Bilješke o sestrinstvu”, u kojima bilježi svoja zapažanja iz prakse, naročito iz Krimskog rata. Ova knjiga i dan danas čini temelj suvremene medicinske njege.
Manje je poznato da je Florence bila i izuzetno talentirana matematičarka i statističarka, prva ženska članica Kraljevskog udruženja statističara. Nazivaju je pionirka grafičkog predstavljanja statistike, a jedna vrsta tortnog dijagrama se i zove po njoj (Nightingale rose diagram). Ipak, iako se zalagala za razvoj profesije medicinske sestre, Florence Nightingale nije bila i borkinja za prava žena. Smatrala je da žene iziskuju suosjećanje i da nisu podjednako sposobne kao muškarci. Također je kritizirala ženski pokret što se navodno bori za zapošljavanje žena, a sa druge strane nikada nema dovoljno medicinskih sestara, što je tada bilo ugledno i unosno žensko zanimanje. No, to nikako ne umanjuje njen nesvjesni doprinos emancipaciji žena, kroz razvoj medicinske njege kao jedne od tipično ženskih gospodarskih grana.