Fakir Birman je pseudonim Charlesa Fosseza koji je bez spora bio jedan od najpoznatijih astrologa 30’ih godina prošlog stoljeća, mada je većina astrologa sa sumnjom gledala na njegova čisto astrološka znanja. Obdaren smislom za odnose s javnošću i za publicitet, učinio je da astrologija izadje na ulicu, među široke mase. Kada se povukao poslije sedam godina aktivnosti, bio je konzultiran od 502 tisuća klijenata.
Biermann se 15. siječnja 1932. godine nastanio u jedan mali lokal IX arodismena u Parizu i uložio ostanak svog malog kapitala u objavljivanje svog portreta fakira s bradom i turbanom koji je pratio slogan koji će ga učinit slavnim “Fakir Birman, ulica Berne 14. Kada vam je dosadno dodjite kod njega “. Ovo izgleda banalno, medjutim, u to vrijeme je to prvi oglas koji je jedan astrolog dao u novine, a više glasila je odbilo oglas objavi. Uskoro, klijentela je navalila i jedan od njegovih prvih konzultanata donio mu je slavu. Radilo se o jednoj ženi koju je muž, inače dirigent, varao s jednom violiniskinjom. Biermann vješt da natjera klijenticu pričati, a koja mu je ispričala svoje sumnje, pravio se da je našao dokaz na karti neba. Muž, kada je doznao za to i ne mareći za bruku, tužio ga je sudu zbog “narušavanja bračne sreće”. Astrolog je za odvjetnika uzeo g-dina Teodora Valencya koji ga je obranio, a presuda suca Massee nasmijala je cijeli Pariz. Uspoređujući muža sa Adamom “sklonom grijehu”, a suprugu s Evom “večitom Radoznalica koja želi znati čak i ono što je skriveno od smrtnika”, on je zaključio: “S’obzirom da Bog nije mislio da treba osuditi zmiju postupit isto. Oslobodit fakira, a dirigentu nalažem da za kaznu platiti sudske troškove te parnice “.
Koristeći iznenadnu slavu, prvi astrolog, vidjevši da su njegova predskazanja predvidjena sudskom presudom, Biermann postaje svjetska ličnost. Pozvan je da izvede egzibiciju tjedna pružanja milosrđa koje je održano u Sali Wagram, došao je na ideju da javno uradi jedan horoskop zatvoren u kavez za zvijeri, okružen sa stotinjak štakora. Ali, zbog pogreške, jedan se kapak neočekivano otvorio i štakori su izazvali paniku u publici. Skandal koji je bio veliki, pomogao je poznatom fakiru, da još više uveća svoju slavu.
Maurice Chevalier je pjevao u Casino de Paris pjesmu “Ja sam fakir” itd. Biermann je opet iskoristio svoj smisao za publicitet. Pratio je Tour de France, dijeleći duž puta milijun kuverti u kojima su se nalazili po jedan horoskop i njegova slika koja se mogla vidjeti svuda unaokolo; vrhunac karijere dosegao kada mu je za vrijeme svjetske izložbe 1937. godine organizator ustupio “paviljon za komunikativne znanosti”, površine 400m2.
Tijekom godina Biermann se obogatio. Potezani po sudovima 1939 od porezne službe je osudjen na visoke kazne i kada je počeo rat nepustio je svoje aktivnosti, završivši kao industrijalac, fabrikant haltera i korzeta. Nakon njega, konvencionalna astrologija nije više ono što je bila u njegovo vrijeme. Zbog njega su, uostalom, novine počele objavljivati horoskope. U vrijeme njegove slave, niz radio-postaja u Francuskoj tražio je od njega da obavlja razgovore od tri minute o raznim aspektima okultnih nauka, što je dalo ideju “Poste parisienne” -u da svakog jutra daje dnevni horoskop, ideju koju je po prvi put primijenio u povijesti tiskane reći dnevni list “Intransigeant”.
