Samo je jedno raspadljivo tijelo – ono materijalno, koje je od zemlje i ponovno će postati zemlja. Zato se savjetuje da mrtvo tijelo ponovo predate zemlji. Kao što se lišće drveća, koje u jesen pada na tlo, ponovno vraća zemlji, tako je i sa prolaznim tijelom. Tijelo, dakle, treba pohranjivati ​​u zemlju – a ne ostavljati ga izloženog na tlu, drvu i slično, kao što je to običaj u nekim tradicijama. Od uobičajenih načina opremanja tijela za ukop, bolji su oni jednostavniji, kao recimo uvijanje u platno – jer tijelo se tako brže i prirodnije vraća elementima od kojih je.
Vaši grobovi ne trebaju biti ukrašeni impresivnim nadrobno spomenicima i svim mogućim ukrasima. Cvijeće koje zemlja daje najljepši je ukras. A ako to ipak želite, ili je to pak po svjetovnim zakonima, jedan manji kamen ili manja drvena ploča mogu nositi ime raspadljivog tijela koje je predano zemlji.
Tijelo se može predavati i vatri. Naročito ukoliko spoznate da duša umrlog sad živi u Bogu, jer je čovjek vodio pravedan i Bogom ispunjen život, onda, nekoliko dana po odvajanju duše – prodajte prolazno tijelo vatri. Tako se zemlji mogu brže predati supstance od kojih se čovjek sastoji. Preda li se raspadljivo tijelo vatri, onda njegov pepeo pohranite u neku posudu. Posudu čuvajte u skromnoj grobnici dok ne dođe vrijeme da se i sama raspadne u elemente zemlje. Za ove tjelesne ostatke bila bi dobra posuda od gline. Ako to po još važećim svjetovnim zakonima, pepeo možete predati i vjetrovima – elementu zraka. Vjetar razvejava pepeo nekadašnjeg tijela i tako ga vraća zemlji.
Nema smrti duše. Ono što dolazi od Boga, živi vječno, a što je od zemlje, ponovo biva zemlja. Tijela umrlih, dakle, treba s poštovanjem i dostojanstveno – što jednostavnije, bez pompe, ceremonija i rituala – ispratiti i predati elementima, moleći da u uskrsnuću radosnom se probude, to jest, da spoznaju svoj daljnji put i koračaju stazom ka božanskom, ka carstvu mira. Naši, osobito veliki bol i oplakivanje, koji uglavnom proizlaze iz našeg identificiranja odlazećeg isključivo s njegovim fizičkim tijelom – omotačem duhovnog tijela, mogu dušu, za kraće ili duže vrijeme, da zadrže vezanu za nas i za Zemlju, odnosno da je spriječe da ide dalje svojim putem.
Različiti su narodi i razni su im i pogrebni običaji, ali smisao im je uvijek približno isti.