Ipak, za sada imamo samo jednosmjernu vezu. Nakon zaustavljanja rada srca, aparati registriraju promjene u operacijskoj sali! Na primjer, temperatura zraka se snižava, a to znači da neka supstanca upija energiju. Mijenja se električni otpor niza kristala i provodljivost nekih membrana. Drugim riječima, supstanca (duša) utječe na fizičke faktore! I, što je jači emocionalni stres, utoliko je taj utjecaj veći. Mogla bi se, znači, sastaviti svojevrsna ‘abeceda’: prema omjeru fizičkog djelovanja ustanoviti stanje tvari i regulirati njeno ponašanje. A koliko bi tek liječnicima-reanimatora bilo lakše ako bi sam čovjek bio voljan da im pomogne u njihovom radu!
Pri svemu tome javlja se suštinsko pitanje: zašto prosto ne pokušati ‘razgovor’ sa supstancom? Pa, ona ionako sve čuje i razumije. Ali – nije uspjelo. Kasnije su bolesnici pričali da jednostavno nisu mogli sebe navesti da se drugačije ponašaju. Tako znanstvenicima ostaje jednini mogući put: primorati nekako tvar (dušu) težiti povratku u svoje tijelo. A, kako i čime? Možda djelovanjem na nju fizičkih polja preko podesnih uređaja.
Drugo pitanje je: zašto ne probati uspostaviti vezu s dušom u nekoj spokojnijoj prilici? Recimo, u mrtvačnici. Eksperimenti u institutu za preciznu mehaniku i optiku dokazali su da laptotalasna supstanca ne napušta tijelo – barem još devet dana ona se vije oko njega. To bi tebalo iskoristiti i s njom ‘porazgovarati’.
Anatolij Taranuha povodom toga kaže: ‘Tu ideju smo razrađivali, a čak smo pokušali i da je ostvarimo. Aparature su zaista zabilježile prisustvo tvari. No, to je bila neka druga duša. Valjda ‘mrtva’. A, ona nam ne treba. Mi ne pokušavamo proniknemo u ‘onaj’ svijet – tamo je čovjeku ulaz zabranjen. Mi pokušavamo pronaći način da pomognemo ljudima na ovom svijetu – da bi se svaka operacija, tijekom koje se srce zaustavlja – sretno okončala.
Ali, da li su ovakve intervencije duhovno poželjne, odnosno ispravne? Treba li po svaku cijenu zadržavati dušu koja želi otići, i sa kojom svrhom? ko nam daje pravo da svoju volju namećemo drugima, i to u trenucima kada se oni okreću beskonačnosti, napuštajući zemnu prolaznost?