Peti je porijeklom iz jugoistočne Azije i pripadnica je naroda Mong, a događaj koji je opisala desio se 4. lipnja 2007. u Sacramentu, u Kaliforniji, gdje živi sa suprugom i kćerima. Te večeri, djevojčice su zaspale, muž se zabavljao na Internetu, a Peti je prala i peglala rublje. Oko jedan poslije ponoći, dok je bila u praonici, začula je telefon:
– Požurila sam odgovoriti, da se djeca ne probude, i čula slab i boležljiv ženski glas koji me je oslovio po imenu i pitao što radim. Odgovorila sam da obavljam kućne poslove, a osoba je pitala zašto to činim u jedan noću. Iznenada sam osjetila nekakav strah i jezu i brzo rekla da je Kori, moj muž, na Internetu, da bih joj stavila do znanja da nisam sama. Tek tada sam pitala: ‘Tko je to?’ i dobila odgovor na mong jeziku mog naroda: ‘Peti, ovdje je Daisy, glupačo!’
Tek tada sam prepoznala (ili sam samo mislila da sam prepoznala) glas svoje sestre koja je bila u poodmakloj trudnoći i trebao se porodi za tjedan do dva. Pričale smo oko dvadeset minuta, povremeno na mong jeziku, i rekla je da je u rodilištu, da čeka da rodi bebu, da je došlo do nekih komplikacija i da će joj doktor uraditi jedan zahvat za koji nisam znala što predstavlja. Bila je u bolnici ‘Mersi General’, u kojoj sam i ja rodila kćerke, i onda je rekla da je vrijeme za porod, da bolničarka dolazi i da će me zvati kasnije. Glas joj je i dalje zvučao čudno, ali to sam pripisala stanju u kojem se nalazi.
Kasnije sam nazvala svekrvu, koja je bila medicinska sestra po profesiji, prenijela joj razgovor s Daisy i pitala što znači zahvat koji je spomenula. Razgovarale smo više od sata, i onda sam otišla na spavanje. Dejzinog muža nisam našla kod kuće, pa sam pretpostavljala da je u bolnici, a tamo mobiteli nisu dozvoljeni. Probudila sam se ujutro, gledajući imam li poruku na mobitelu, u iščekivanju vijesti o rođenju bebe. Nije bilo ničega. Nazvala sam opet njihov kućni broj, očekujući da će joj se javiti suprug, ali na moje iznenađenje slušalicu je podigla Daisy, koja mi je rekla da nema pojma o čemu govorim i da će ići u bolnicu tek za dva tjedna. ‘Ne znam s kim si razgovarala, Peti, ali sa mnom nisi. Moj muž i ja oboje smo zaspali sinoć oko deset sati i telefon nam nije zvonio ‘, tvrdila je.
Mislila sam da ludim. Zvala sam svekrvu i ona mi je potvrdila naš noćašnji razgovor, ali me je pitala da li sam ja, kada sam bila na porodu, imala volje telefonirati za vrijeme kontrakcija i kome je uopće u sali za porode dostupan telefon !? Našla sam se u ćorsokaku, pa sam pozvala telefonsku kompaniju, koja me je izvijestila da ne identificira pozive ako to pretplatnik prethodno ne zahtjeva.
Sljedeća čudna stvar dogodila se narednog dana u autu, dok sam s obitelji bila na putu prema svojim roditeljima. Usred razgovora s mojom tetkom Alice, veza na mobilnom se prekinula i nastala je tišina, a onda sam začula užasan, bolan krik koji mi je zaparao uho. Zvučalo je kao da netko umire u strašnim bolovima … Vikala sam: ‘Halo! Halo! ‘ a onda čula tetku da i dalje priča nešto o proslavi, kao da se ništa nije dogodilo. Pitala sam je da li je nešto čula, ali je ona rekla da nije i da nije bila svjesna prekida.
Daisy je rodila bebu u istoj bolnici tjedan dana kasnije, a ja još ni sada ne znam s kim sam razgovarala te strašne noći i što je bila namjera osobe koja me je zvala – pita se Peti.